RUŽA

Prije nekoliko dana proslavio sam svoj 42 rođendan i u razgovoru s Barbarom došao sam do zaključka da sam sa njome više nego što sam bio sam. 

Sve je počelo 23. 11. 1994. godine kada sam kao klinac od 20 godina stajao ispred Hotela Dubrovnik u Zagrebu i čekao da Ona dođe. To nam je bio prvi izlazak i sa grčem u trbuhu ispitivao sam se da li sam pogriješio što sam za prvi izlazak kupio ružu. Da li da ju u zadnjoj minuti bacim ili da joj je poklonim? Međutim, nekako u sebi znao sam da je ona Ta i da u ovoj situaciji sigurno "pobjeđujem" tako da sam ipak smogao snage i poklonio joj ružu. 

Da, upravo ovu ružu koja se nalazi na fotografiji u ovom blogu, a koju je Barbara čuvala i čuva sve ove godine. 

Možda će netko reći da ne postoji ljubav na prvi pogled, ali u našem slučaju očito nije tako.

Iako smo zajedno preko 22 godine i ova ruža možda na prvi pogled izgleda osušena i smeđa ona je u mojim očima i dalje predivno crvena kao i prije 22 godine.

Volim te B!

"WE WILL LEAVE NO MAN LEFT BEHIND"

https://www.collegeswimming.com/news/2016/nov/15/olympians-ledecky-pieroni-nab-national-honors/

Mnogi me moji prijatelji, poznanici znaju zaustaviti na cesti i pitati: "Kako je Matija?". Neki to pitanje postavljaju zato što su iskreno zainteresirani, a neki ga postave samo da bi eventualno čuli da nije ok. Međutim, sustav školovanja koji prolazi Matija je takav da ne može ništa biti loše. Ništa se ne prepušta slučaju, nema improvizacije. Sve je fantastično posloženo i organizirano i tvoje je samo da se prepustiš i da radiš ono što trebaš: "učiti i plivati".

Teška su to odricanja koja ne može svatko proći, ali nagrada koju ta odricanja daju nemjerljiva su sa bilo čime. Svakodnevno dizanje u 4.30 sati i odlazak na bazen u 5 te trening do 8, a poslije toga fakultetske obveze negdje do 13 sati,a poslije toga ručak, kratak odmor i ponovno trening te učenje ne daju prilike za bilo čime drugime. Sve je to dobro organizirano i kontrolirano. Ono slobodno vrijeme koje ima koristi za druženje sa prijateljima iz cijelog svijeta i putovanjima kako po Americi tako i po Canadi.

Nema propuštanja treninga, nema markiranja sa nastave. Treneri vode brigu oko toga i kao jedna od super stvari imaju grupu "Goooood morning" u kojoj treneri obaviještavaju plivače da je vrijeme za odlazak na trening uz moto marinaca:

"WE WILL LEAVE NO MAN LEFT BEHIND."

Čuda moderne tehnike danas su takva da ponekad imamo osjećaj da smo i mi sa njime tamo. Vijest se širi kao požar i odmah doznajemo sve informacije.

Kako to obično biva lijepe stvari dogode se neplanirano i neočekivano. Tako je sa informacijom koju smo dobili od Matije, a koja kaže da je Matija pored još 9 plivača ovaj tjedan proglašen plivačem tjedna svoje Federacije pored jedne od najboljih, ako ne i najbolje plivačice svijeta Katie Ledecky. Ovo je veliko priznanje za Matiju, ali i veliki ponos za mene i našu obitelj.

I zato Mate još jednom BRAVO I SVAKA ČAST !!!

PB - Personal best

Protekli vikend proveo sam u ugodnom druženju sa prijateljem triatloncem Mihailom iz Beograda. U razgovoru sa njime između ostalih tema dotakli smo se teme "najbolje osobno vrijeme" ili "personal best". Svi mi koji se bavimo sportom i sami smo znali govoriti da nam je "ova trka PB" ili da sam popravio svoj PB za određeni broj sekundi ili minuta. I sam sam bio sklon takvom "pomicanju osobnih granica", a da li je to baš tako?

Naime, kako svi mi idemo iz trke u trku i kako se tijekom sezone natječemo u istim disciplinama skloni smo se uspoređivati sa proteklim trkama i gledati koje smo vrijeme postigli. 

Da bi se radilo o PB zaključili smo da se mora raditi i o istoj utrci i istoj disciplini. Nije isto vrijeme postignuto na ravnoj dionici ili brdovitoj bez obzira što se radi o istoj udaljenosti. Da bi se radilo o PB mora se uspoređivati vrijeme iste utrke. 

Od kada je ustanovljena 2012. godine utrka u Zagrebu pod nazivom "Zagrebački noćni cener" to mi je postala jedna od najdražih utrka i do sada sam trčao sve utrke.

Upravo ova utrka mi je pokazatelj forme na 10 km i "referentna utrka" za utvrđenje sa kojim "postavkama" idem u novu sezonu.

ZAGREBAČKI NOĆNI CENER 

2012. VRIJEME 45:51 MIN

http://www.cener.hr/wp-content/uploads/2012/11/ZNC2012_kategorije.pdf?x37408

2013. VRIJEME 43:18 MIN

http://www.cener.hr/wp-content/uploads/2013/11/CENER2013_v3_kategorije.pdf?x37408

2014. VRIJEME 43:03 MIN

http://www.cener.hr/wp-content/uploads/2014/11/Results_byGender_2.pdf?x37408

2015. VRIJEME 42:28 MIN

http://www.cener.hr/wp-content/uploads/2015/11/Cener2015_rezultati_v2_web_muski.pdf?x37408

2016. VRIJEME 44:51 MIN

http://www.utrka.com/utrke/zgcener/2016/rezultati/

Na rezultat utječu i brojni "vanjski" faktori kao što su npr. vrijeme, godine starosti, broj učesnika na stazi (posebno ako se radi o kružnoj utrci) itd.

Međutim, bez obzira na PB bitno je tijekom utrke dati sve od sebe,a poslije utrke otići sa osmjehom i željom da se ponovno vratiš.

HRASTOVAČKA GORA - ŠETNJA SA BARBAROM

Prelijep proljetni dan može se provesti u zadimljenom kafiću. Isto tako može se provesti besciljnim bauljanjem kroz polupune (poluprazne) shopping centre u potrazi za onime što nam najmanje treba, ali može se provesti i u šetnji prirodom. Kako je Hrastovačka Gora od naše kuće udaljena oko 25 km ona predstavlja predivan izbor aktivnog odmora.

Iako sam navikao po Hrastovici trčati i trenirati predivan dan i bogatstvo proljetnih boja nametnuli su se sami od sebi te smo Barbara i ja odlučili provesti nedjeljno dopodne šetajući se po Hrastovici i pri tome fotografirati okolinu.

Biti u prirodi uz voljenu osobu i neometan od bilo koga ili bilo čega popiti čaj na friškom zraku za mene predstavlja potpuno ispunjen dan.

Kako je bilo vidi se u fotkama niže:

PROFIL ŠETNJE

https://connect.garmin.com/modern/activity/1426863241#.WBcCpIkupMM.email