 |
| Glavna ulica u Smari |
 |
| Teški razgovori pred dućanom |
 |
| Razbribriga sa "našom djecom" |
 |
| Njihova igra - pokjušali smo ju igrati, ali pravila ..uf |
 |
| Domaćica i Klara |
PUTOVANJE U SMARU
Iz Madrida prema Smari može se jedino charter letom i to do Alžira. Slijetanje je na vojni aerodrom u Tindoufu i nakon rigorozne vojno-policijsko-špijunske-carinske i tko zna još kakve kontrole vozi se pod pratnjom do Smare nekih dva sata. Avion je umjesto oko 19 sati uzletio u pola noći tako da smo u Smari bili tek sutradan oko 9 sati. Čim smo došli mrtvi umorni padamo u san i nakon kraće dremke kreće život i boravak u Smari.
Da skratim pisanje postam plan i program putovanja tako da je to otprilike to.
ŽIVOT U SMARI
Život u Smari je jednostavan. Dizanje, doručak i obavezno pijenja čaja pri čemu ta ceremonija pijenja čaja traje od 1:30 do 2 sata. Onda po programu druženje i vraćanje oko 16 sati u obitelj. Naravno, ručak i ponovno ceremonija čaja.
 |
| Tradicionalno kuhanje čaja |
 |
| Klara se udomaćila |
U Smari nema kafića, nema brzog interneta, nema ničega što bi pomislili da ima. Postoji jedan dućan sa špecerajem i kada sam bio prije nekoliko godina taj dućan nam je bio mjesto „izlaska“ i druženja. Kupiš u dućanu Pepsi, zakačiš se za Internet koji koliko-toliko tamo funkcionira, kupiš vrećicu dvije bombona i ubiješ sat vremena.
Ove godine smo kupili i pre-paid karticu alžirskog telecoma pa smo imali kakvu-takvu vezu sa obitelji i mogao sam baš hitne poslove odraditi telefonski na način da sam kratke upute dao Barbari koje je ona onda izvršila.
Glavna dva događaja u tjednu su njihov nacionalni praznik kada je i smotra djece, vojske (njih 40 sa nekim prastarim puškama se prošetaju), ali svi su veseli i svi očekuju dan utrke.
Nema tuširanja već kratko pranje sa kanticom vode, a tuširanje je jedino predviđeno u ovih 7 dana nakon utrke. Ali ….tko zna se snaći može se tuširati svaki dan ili čak popiti kavu….onu pravu talijansku…
UTRKA
Možda je i to jedini događaj kada je kašnjenje u satnici programa pristojnih sat vremena, jer sve kasni barem dva sata. Ranom zorom prvo odlaze maratonci na početnu točku trčanja (40 km od Smare), a onda polumaratonci, trkački na 10 km i trkači na 5 tako da svi startaju u isto vrijeme osim maratonaca koji kreću sat vremena prije svih. Tko misli ovdje doći i pokušavati ostvariti svoje najbolje vrijeme u prijavljenoj dionici neka ne dolazi. Ovo je utrka gdje organizator kaže da se ne brza već da se uživa u trenutku. I tako to treba ovdje biti. Uživati u činjenici da se trči pustinjom, da se skreće pozornost svijetu na njihov život, da se svi povezujemo u neki zajednički cilj, a vrijeme utrke je nebitno. I neću pisati o svojem vremenu ili vremenu koje je Klara ostvarila, jer je to nebitno. Okrijepne stanice su svakih 2,5 km, a na njima voda i datulje. Nakon utrke je tuširanje, odmor i ceremonija proglašenja pobjednika.
MI HRVATI
Do sada nas je na ovoj utrci ili bolje reći avanturi u Smari bilo nekoliko, ali moram izdvojiti nekoliko osoba: Damir Vujnovac – toliko ga se ovo sve dojmilo da je napisao i knjigu „Glas iz Sahare“ (@no_borders_dv), Davor Skeleđija – prvi trkač – dijabetičar, moja Klara Ana – prva Hrvatica na utrci te Krunoslav Gajšek. Njega sam ostavio zadnjega, jer je red da ga predstavim malo duže. Upoznali smo se na aerodromu kada je netko iza Klare i mene viknuo „Oh, ima Hrvata još“. Tu smo krenuli razgovarati i narednih 7 dana imali smo hrpu tema za razgovor. Inače rekao bih da je on zaluđen Bliskim istokom i tko želi iskusiti Bliski istok on je najbolja osoba za informacije. Kolika je njegova „zaluđenost“ govori podatak da je na dan odlaska iz Madrida sletio iz Saudijske Arabije gdje je bio tri mjeseca pri tome posjećujući Siriju, Libanon i dr. Upravo se sprema prema Iraku, a u Smari dolazi po 4. puta zaredom. Pogledajte njegov profil na instagramu @perspektiva.putovanja.
Stara iskusnjara Kruno u Smari otkrio nam je trik gdje i kako popiti espresso pa smo uživali u pravoj kavi, ali naravno za one koji će se odlučiti otići neka ovo bude mala tajna ili cimnite Krunu pa ga pitajte za savjet.
KLOPA U SMARI
Vrh. Top. Ubijali smo se od klope koja je doista fantastična. Naše domaćice su nam pripremale klopu da smo baš uživali, ali kako je to izbjeglički kamp sva hrana koju smo jeli su prethodni dam dobili . Provali smo devu i iskreno tek treći dan kada sam pohvalio kako smo dobro jeli janjetinu rekli su mi da smo jeli devu. I nema hrane koja se baca. Kao u svim arapskim državama jedu prvo gosti pa djeca pa ostali. Mi smo znali za to pravilo pa smo onda djecu zvali da jedu sa nama, jer je tako ljepše.
PUT IZ SMARE
Plan je bio krenuti u 17 , uzletjeti u 19, sletjeti u 23. Povratak u RH letom u 07.00 idući dan. Da, plan je jedno, ali znate ono „tranquillo“ i „Inshallah“. Krenuli smo u 21, došli u Tindouf oko 23, uzletjeli oko 02:30, sletjeli oko 5:30 i onda je bila juuuuuurnjava sa terminala 4C do terminala 4 brzim vlakom po kofere, pa taxijem do terminala 2 pa kroz terminal do izlaza H80 tako da smo u skoro zakasnili na let (u stvari let je kasnio zbog nas preko 20 min i uletjeli smo u avion sa koferima od 23 kg).
Savjet više: tko ide neka uzme let za RH barem 24 sata od predviđenog termina slijetanja, jer su jedne godine krenuli zbog oluje 12 sati kasnije).
TROŠKOVI
Teško je ovdje reći o troškovima putovanja, jer ono što je nekome malo drugome je puno i doista je nezahvalno, ali kako je to podatak koji je javan i koji se može lako utvrditi pišem o troškovima.
Put Zagreb – Madrid – avio karta, jedna noć u Madridu, jedna noć .u Madridu nakon povratka, nešto prijevozna sredstva (taxi ili autobus ili metro) – kako si tko organizira.
Sve ostalo je 850 eura i ta cijena uključuje charter let, smještaj, hranu, vodu. Sve. U Smari troškovi će biti oko 100 eura – računajte na one Pepsije i bombone i nešto je red ostaviti obitelji (mi smo ostavili 60 eura po osobi), ali to nije pravilo.
Da li je to puno ili nije ne bih o tome, ali ovo je jedno iskustvo koje će svakome ostati u sjećanju cijeli život. Da li je to sada puno ili ne?
 |
| Posjeta obitelji iz 2018. godine |
