Dok su mali gledaš ih kako bi porasli. Kako bi postali svoji ljudi, jer misliš da je tako lakše. Manje brige. Manje pažnje. Onda oni porastu pa shvatiš da si pogriješio. Volio bi da su manji, jer shvaćaš da brige rastu kako rastu i oni. Pokušavaš ih usmjeriti na pravi put, a netko u tome uspije, netko ne. Klara je još sa nama, ali Matija Luka je već drugu godinu u Americi. I mislili smo da će nam biti najteže kada smo ga ostavili po prvi puta samoga. Kiša je padala, mi smo se dogovorili da nećemo plakati, ali čim smo ga ostavili prvo smo sjedili sat vremena u tišini i svatko je gledao na svoju stranu ne želeći pokazati onom drugome da plače.
Jučer ponovno lagana nervoza i grč u želudcu. Hoćeš nešto pametno reći, ali riječi ne izlaze. Svi znamo da nas nakon 4 mjeseca svakodnevnog druženja i života sati dijele od još jednog rastanka, još jedne godine u Americi. Čak su i dečki shvatili da se nešto događa pa nisu kao obično po brdu trčali, već su se stisli uz nas i nisu nas ispuštali iz vidokruga. Kuže i oni što se dešava.
Svanuo je i taj dan. Dan u kojem vozimo Matiju Luku na aerodrom. On odlazi ponovno u Ameriku na 3. godinu fax-a, a nama je godina gotova, a počinje nova. Godinu dijelimo od njegovog dolaska i odlaska i ne vodimo brigu oko kalendarske godine. Sada predstoji dugih 4 mjeseca koji će biti ispunjeni radom, školom, studiranjem, sportom do ponovnog susreta. Za razliku od prošle godine ove godine biti ćemo 15 dana zajedno za Božićne blagdane. Oni kod nas počinju već sredinom prosinca kada Matija dolazi iz Amerike. Tada se kuhaju jela koja je zaželio, sve nebitno stavljamo u «stand by», a sve ostalo u «leru» prolazimo, osim zajedničkog druženja. Ali to je život. Tako nekako treba biti. Djeca sama trebaju nalaziti svoj put pod Suncem koliko god nama teško bilo. Mi smo povezani kao obitelj i oni koji nas poznaju znaju da smo ponekad «divlji», ali to je stvar temperamenta.
I ovaj put koliko god smo se suzdržavali da nećemo zaplakati, onog trenutka kada su se pomična vrata aerodroma otvorila ispred nas i kada smo izašli iz zgrade suza je bila u oku.
Mate, sretna ti nova sezona u Americi i samo jako naprijed !!!
 |
| Svaki je poseban, ali zajedno čine krug koji ide naprijed ! (Obiteljski tatoo) |
 |
| 20. 8. 2018. - 3. godina fakulteta |
