Kada divlje svinje
ulete u kukuruzište one tamo naprave pustoš. Kada «podivljali» navijači dođu u
grad protivničke momčadi oni vrlo često naprave krš i lom. Kada «divljaci» iz
Sisačke divlje trkače lige dođu na neko natjecanje onda oni donesu sa sobom
pozitivnu energiju, smijeh, radost i veselje. Tako je bilo i ove subote kada
smo se opet u popriličnom broju uputili u Zagreb na jednu meni izuzetno bitnu i
voljenu trku, a to je «Zagrepčanka 512». To je penjanje stepenicama na 25. kat
najviše zgrade u Zagrebu (490 stepenica). Za one koji ne znaju zašto se utrka
zove «Zagrepčanka 512» treba reći da je ukupan broj stepenica od podnožja do vrha
zgrade 512, tj. 26. katova. Iako se u prvoj godini trčalo na 26. kat organizator je to
promijenio, zbog sigurnosti tako da se penje na 25. kat zgrade. Kat gore, kat
dolje i nema neke razlike.
Ljepota ove lige i
osoba koje sudjeluju u njoj je u tome da u pojedinoj trci sudjeluje pored
neposrednih sudionika utrke i ostali ligaši koji porukama, treninzima i na
ostali način bodre svoje prijatelje. Tako smo i mi dobili hrpu poruka naših
prijatelja i nije bilo druge nego dati sve od sebe i pokušati ostvariti što
bolji rezultat. Ovdje neću nikoga posebno isticati, jer se mi ne natječemo
jedni protiv drugih već se međusobno bodrimo i potičemo da budemo što bolji.
Ja sam se nakon
utrke žurio doma kako bi Barbarinom bratu i njezinim roditeljima pomogao u «zimskim
aktivnostima», tj. koljevini. Za razliku od prošle godine kada se to odvuklo
duboko u noć ove godine smo završili u pristojno vrijeme tako da sam se mogao
odmoriti za nedjeljni trening.
Trener mi je za
nedjelju «pripremio» izbor u aktivnostima, tj. mogao sam birati ili trail
trčanje ili dužu vožnju biciklom. Izabrao sam trail te sam već oko 7,00 sati u
jutro bio u podnožju Hrastovačke gore. Plan mi je bio penjati se najstrmijom
stazom gore – dolje te sam u sat i pol vremena dva puta «isforsirao»
Hrastovicu. Inače ova aktivnost je omiljena zimska aktivnost moje biciklističke
ekipe tako da će biti još ovakvih treninga u narednom periodu. Ako ove dvije
aktivnosti povežem za petkom kada sam imao plivački trening i to 2 x 1500 m
onda mogu reći da sam i više nego zadovoljan raznolikosti sportskih aktivnosti
u zadnjih tri dana. Što se tiče plivačkog treninga veliko veselje i čast učinio
mi je moj dragi i dugogodišnji prijatelj Rok Kerin koji je došao iz Slovenije
samnom obaviti trening. Inače on je pobjednik Svjetskog kupa u daljinskom
plivanju i nema plivačkog maratona u RH na kojem on nije sudjelovao. Svaki
plivač – daljinac zna tko je on i kako je svojevremeno brzo plivao. Nakon
treninga u razgovoru sa njime uspio sam ga nagovoriti da se ponovno vrati u
aktivno masters plivanje i da pliva na Europskom masters prvenstvu u daljinskom
plivanju (naravno da idem i da sam već sve rezervirao) tako da ako pobijedi u
svojoj kategoriji moći ću se hvaliti da je to na moj nagovor.
Ines Vuković. Matjaž Mikloža (pobjednik utrke), Drago Miličić
DIVLJACI NAPADAJU
HRASTOVICA TRAIL
Nedjelja poslije
podne je rezervirana za uživanje uz kamin i svoje dečke koji spavaju ispod
kamina uživajući u toplini.
POGLED IZ DNEVNE SOBE
SA ROKOM KERINOM NA BAZENU
