11.11.18

Kako je polumaraton postao utrka na 10 km ili lekcija o kompromisu

Dio Sisačke ekipe na utrci
Postoji jedna riječ koju mnogi ili ne znaju ili je ne žele primjenjivati. Ta riječ je jedna od najbitnijih riječi u ljudskoj komunikaciji i odnosima, ali nekako se ona vrlo rijetko koristi. Odnosno ono što je iza te riječi i ono što ta riječ predstavlja je bitno. Ta riječ je kompromis. Kompromis u odnosima. Kada sam prije nekoliko dana B rekao da ću 14. 11. ići na Sisački noćni cener i na seminar na koji moram ići ona me je u čudu pogledala u rekla: «Jesi baš siguran?». Znao sam da mi je toga trenutka plan pao u vodu i čekao sam nastavak razgovora, a koji je bio vrlo kratak: «Rođendan ti je taj dan» rekla je B, a ja sam pokunjeno rekao «Pa znam, ali moram ići na utrku i seminar.» To ne bi bilo problem da nisam planirao ići u nedjelju na Starek (polumaraton u Zagrebu) pa bih tako izbivao dva dana iz kuće. «Ok» rekla je Kraljica «Biraj, nedjelja ili srijeda.» S obzirom da me ništa posebno ne veže za Starek, a Sisački noćni cener je trka koja je krenula nekom mojom idejom nije bilo teško za odlučiti gdje ću trčati. Međutim, tu me je B zaskočila. «Ako misliš trčati u srijedu, onda će obiteljski ručak biti u nedjelju. Ja ga planiram oko 13 sati pa se organiziraj». Eh, tu me je zaskočila. Više nije bilo opcija trčati polumaraton kako bih stignuo na ručak već sam se na licu mjesta prebacio na utrku od 10 km. 
Naravno da više nisam imao argumenata i da sam ju morao poslušati, jer ovo je kompromis. Kompromis za koji nije bilo druge nego ga prihvatiti pa makar bio i «nametnut».
U kakvom sam «stresu» bio vidi se i u činjenici da sam skužio da nemam svoj Garmin tek u Lekeniku tako da mi se nije dalo vraćati po njega. Možda je to dobro, jer ovo će biti prva utrka koju ću trčati bez sata, čisto po osjećaju. Dan je bio predivan i sunčan iako je vjetar na Jarunu puhao pa sam si rekao da ne želim nešto posebno jako trčati već ću odraditi trening i nakon toga doma na ručak. Na samom startu utrke bilo nas je oko 230 natjecatelja i nakon što je sudac dao signal za start utrke opet sam se «zeznuo» i krenu punom snagom tako da sam prvi kilometar bio na 3 mjestu. Jbt, treće mjesto na utrci!! Znao sam da ga neću moći zadržati, jer je bilo još 9 teških kilometara ispred mene, ali idem jako pa kako bude i koliko dugo bude. Nisam imao sat i nisam mogao apsolutno ništa pratiti pa čak niti disanje iako sam znao da sam debelo u crvenome. 
Patnja
Kilometar za kilometrom je prolazio i u tome me je preteklo nekih 5 natjecatelja te sam utrku završio ukupno 9. od 224 natjecatelja sa vremenom 42:10 min, a što je drugo moje najbolje vrijeme (samo 7 dana ranije trčao sam 10 km sa vremenom 41:55 min).
9/224
Nakon utrke popio sam sok i odmah se uputio doma na ručak. 
99% obitelji - Matija je u USA, ali je uvijek s nama