U petak u jutro sve
stvari su bile spremljene u auto, Matija i ja u niskom startu čekali smo da
Barbara završi sa poslom i da se uputimo za Brčko. Put dugačak 260 km protekao
je u najboljem redu i naravno čim smo došli u Brčko Matija je osjetio glad tako
da smo prije čekiranja u hotel morali otići na porciju čevapa i Jelen pivo kao pravi
sportaši. Ali zašto smo išli u Brčko? Nije razlog odlaska bio posjeta poznatoj
tržnici Arizona već smo dobili poziv od mojeg sportskog prijatelja Vojislava
Mijića (organizatora poznatog Šabačkog maratona u duljini od 19 km) da dođemo
plivati maraton u duljini od 9 km rijekom Savom. Ja ovaj poziv nisam nikako
mogao odbiti, jer je BiH bila država u kojoj nisam nikada do sada plivao. Iako
je ovo prvi plivački maraton u Brčkome i sigurno ima puno prostora za što bolju
organizaciju ne mogu, a da ne pohvalim organizatore
koji su se doista potrudili da nama plivačima ne fali bilo što i siguran sam da
će se u narednim godinama ovaj maraton razvijati i iz godine u godinu postojati
sve bolji i bolji.
Trka je bila
predviđena za subotu u 12 sati i pretpostavljali smo da će temperatura zraka
biti visoka i da će biti vrlo teško plivati po takvom vremenu, a posebno kada
se uzme u obzir da je Sava bila oko 26-27 stupnjeva.
Nakon liječničkog
pregleda u hotelu (organizator je platio smještaj za dvije noći za sve učesnike
i pratnju) te odlaska na finish kako bi vidjeli ciljnu crtu uputili smo se na
mjesto starta maratona, a koji je bio u selu Vučemilovec, tj. 9 km uzvodno u
odnosu na Brčko.
Vozeći se u
autobusu pogleda u «prazno» pokušavao sam se skoncentrirati na ono što će mi se
desiti kroz određeno vrijeme i monotoniju vožnje razbijao sam polaganim
cuganjem isotonika, jer kao da će mi ovih gutljaj ili dva baš pomoći da se
tijelo pripremi za napor plivanja.
Na startu je svaki
natjecatelj imao već spreman svoj čamac koji će ga pratiti tijekom plivanja i
dogovor je bio između nas da Barbara bude u čamcu sa Matijom, a ja kao stari
vuk sam se organizirao na licu mjesta i meni je piće dodavala osoba koju sam na
licu mjesta upoznao.
Ovo je moj drugi
susret sa rijekom Savom i plivanjem u njoj. Naime, 2006. godine na poziv
Vojislava Mijića moj tim koji su činili Matija, moji roditelji i jedan
prijatelj uputili smo se za Šabac gdje sam plivao 19 km. U toj trci imao sam
peh nekih sat vremena nakon starta kada se motor na pratećem čamcu pokvario
tako da sam bio prisiljen bez okrijepe plivati sigurno sat ili više dok me nisu
ponovno stigli i dali mi za piti.
Ovo iskustvo me je
naučilo da nikada na utrku ne krećem bez jednog ili dva gela sa sobom, a tako
je bilo i u Brčkom.
Prije samog starta
dao sam upute pratiteljima kako svojima tako i Matijima, a to je da plivač
prati brod, a ne brod plivača te me je «đedo» tako smo ga zvali koji je pratio
Matiju utješio i rekao da se ne brinem da će biti sve u redu. Izgledao mi je
kao stari riječni vuk, a što se kasnije i tijekom utrke potvrdilo. Jedina
informaciju koju mi je rekao je da ne brinem i da se držim bosanske strane, jer
je sa hrvatske strane Sava «mrtva» misleći na njezin tok.
Nakon uvodnog
predstavljanja natjecatelja sudac je označio start utrke i jedino što sam na startu
vidio je bilo Matiju kako je krenuo u punom gasu sam sa desne strane. Dogovor
je bio da pokuša odmaknuti od pratnje što više može i da sam pliva u svojem
tempu. Što se dalje dešavalo sa Matijom doznao sam tek nakon što sam došao do
cilja, ali kako je ovo moja priča ukratko ću opisati svoj doživljaj plivanja.
Ja sam imao tremu
prije samog starta, jer godinama nisam plivao maratone, a posebno ne u duljini
od 9 km. Međutim, prva ljubav je uvijek prva ljubav i iako volim i trčanje i
biciklizam i triatlon u meni je otvorena voda i od nje ne mogu pobjeći. Onaj
osjećaj koji mi je bio u tijelu kada sam nakon par godina ponovno obukao fast
skin i kada sam skočio u rijeku Savu je za mene veličanstven.
Nakon starta krenuo
sam plivati onako «muški», iz zaveslaja u zaveslaj pokušavao sam održavati
visok tempo i kako sam na ruci imao sat koji mi je pokazivao svakih 500 m i
vrijeme u nekoliko navrata sam vidio da je tempo podjednak, a što je bio znak
da sam dobar i da ne padam.
Kao što sam gore
rekao da plivač prati brod, a ne obratno na žalost u mojem slučaju nije bilo
tako te sam ja sam pokušavao iz vode ocijeniti idealan smjer. Kako je trka
odmicala i kako sam se ustalio na 6. mjestu (bitno je uvijek imati pod kontrolom
situaciju ispred, ali i iza sebe) to sam bio skoncentriran samo na svoje
plivanje i snagu zaveslaja. Doista, nakon nekoliko godina bez plivanja osjećaj
koji sam imao tijekom utrke, ali i sada kada ovo pišem je veličanstven. S
obzirom na obim treninga koji sam imao i gdje sam plivanje podredio drugim
sportovima ja sam se osjećao fantastično i uz pravovremenu prehranu tijekom
utrke (energy shot, ugljikohidrati i gel) plivao sam sa osmijehom na licu.
Nakon isplivanih
9800 m za 1:54.55 h u cilj sam došao šesti, ali za mene nije bitan poredak već
činjenica da sam se vratio ponovno u daljinsko plivanje i ovo je dobra osnova
za Svjetsko prvenstvo u daljinskom plivanju koje me očekuje u kolovozu u
Madžarskoj.
Ovih 800 m viška je
vjerojatno moje lutanje Savom, ali iako nisam došao prvi sigurno sam došao sa
najupečatljivijim finishem od svih natjecatelja, jer sam zadnjih 30-ak metara
otplivao u delfinu i na taj način osvojio dodatne bodove i simpatije kod
gledatelja. To je nekako moj zaštitni znak ulaska u cilj, jer skoro svaki
maraton pokušavam završiti na ovaj način.
A što je bilo sam
Matijom? On je onako rutinski odradio cijelu utrku pri čemu je od početka do
kraja kontrolirao stanje na stazi. I dok je on plivao skroz na bosanskoj strani
ostali plivači koji su ga pratili i koji su plivali u grupi su se više držali
hrvatske strane i na taj način sve više i više zaostajali. Kada su shvatili da
su na krivoj strani obale bilo je već kasno te je Matija iz metra u metar
povećavao svoju prednost te je utrku završio kao pobjednik sa vremenom 1:35 h.
Iako smo i Matija i
ja bili sretni svaki na svoj način Barbara je bila sretna i ponosna na obojicu,
jer smo obojica uspješno završili utrku. Moja sreća je bila u tome što sam stavio
još jednu «recku» u svojoj sportskoj karijeri i što sam nakon uspješnog
okončanog maratona dobio diplomu kao i još jedno iskustvo i nove sportske
prijatelje, Matijina sreća je bila u tome što je bio pobjednik maratona, ali
kako današnji klinci ne plivaju za «recke» u karijeri i diplome posebno je bio sretan onome što se desilo nakon
održanog proglašenja kada je organizator pozvao prvih 4 natjecatelja sa strane
i uručio im «kovertu», a u kojoj je bio…. pogodite što. Ovi današnji klinci su
kao «revolveraši – plaćenici» plivaju za slavu, ali još više za lovu tako da
nagradom koju je dobio ja sam pošteđen davanja džeparca jedno vrijeme.
I za kraj predivno
je bilo vidjeti ljude koji su se htjeli slikati sa nama, koji su nas tapšali po
ramenima i čestitali nam, a kako svijet voli pobjednike Matija je bio glavna
zvijezda te je odmah po izlasku vode i tuširanju bio pozvan za stol da sjedne
sa policajcima i da sa njima nazdravi kako rakijom tako i pivom. Jedva se
izvukao te je sigurno da će nam ovaj maraton ostati u posebnom sjećanju. Još
jednom hvala Voji na pozivu, hvala puno svim organizatorima, jer bez vas sve
ovoga ne bi bilo, hvala natjecateljima koji su nas tjerali da budemo što bolji
i hvala mojoj Barbari koja je uvijek ovdje i koja nas prati na ovakvim «ludostima».
MATIJA FINISH
https://youtu.be/jkKtK3KH7lg
GARMIN PROFIL PLIVANJA
INFO BRČKO
http://www.infobrcko.com/vijesti/item/9735-uspjesno-odrzan-prvi-medunarodni-plivacki-maraton-u-brckom.html
ONAJ OSJEĆAJ KADA DOĐEŠ PRVI NA TRCI
ONAJ OSJEĆAJ KADA DOĐEŠ ŠESTI NA TRCI
RESTORAN BAKRENI LONAC
"ĐEDO" I MATIJA
