Prošlo je tjedan dana u kojima sam pokušao sumirati osjećaje koji su vladali tijekom jednog od najljepših vikenda u svibnju. Vikenda rezerviranog za utrku Wings for life. Iako sam do sada sudjelovao na svim Wings utrkama koje su bile organizirane u Zadru ova mi je nekako posebna. Toplija. Veselija. Emotivnija. Preko 8500 tisuća srca kucalo je u 13 sati na Zadarskoj rivi kao jedno, a među njima bila je i moja ekipa «divljaka» sa Sisačke divlje lige koji su došli trčati jednu od najemotivnijih utrka uopće. Među njima bile su moje cure Klara Ana i Barbara koje su me do sada samo pratile na ovoj utrci, a sada su i aktivno sudjelovale.
Međutim, ono što mi je posebno «zauzelo» srce su dva klinca, a to su Andrej sa mamom Majom i sestrom Matijom i Gabrijel sa tatom Nikicom koji su sudjelovali u ovoj trci u kolicima koja su nabavljena u prošlogodišnjoj humanitarnoj akciji «24 sata non stop trčanja» koje smo mi divljaci organizirali na našoj Grabi.
Dan je bio predivan, topao i sunčan. Iako je start bio u 13 sati cijela ekipa je već na startnom polju bila sat vremena ranije i uz ples i pjesmu čekali smo start utrke. Ja sam ovu utrku odlučio trčati sa svojim curama, ali kako je Klara rekla da se ne želi previše «stresirati» dok trči, odluka je pala da Barbara i ja trčimo zajedno. Krenuli smo dosta jako za Barbarine trkačke mogućnosti i negdje do 5 km sve je bilo ok, ali tada mi Barbara govori da joj je dosta, a ja kao «napeta puška» čekam da mi da dozvolu da mogu dalje sam. Na moj upit dobivam pozitivan odgovor (iako je lice govorilo drugačije) i krećem od 5. km dosta jako trčati (tempo 4:20-4:30). Dolaskom na 10 km shvaćam da nije ok što sam napravio, jer ako je dogovor da idemo zajedno onda idemo zajedno i okrećem se nazad uz plan da ću trčati do Zadra i na taj način otrčati 20 km. Hrpa trkača me u čudu gledala kada su me vidjeli kako trčim suprotno «rijeci» trkača, a dolaskom na 9. km ponovno srećem Barbaru. Moram priznati da sam se ugodno iznenadio i na moje pitanje «što tu radi», dobivam odgovor «da je mogla i da trči dalje». Ok, idemo ponovno zajedno i nakon istrčane oznake od 10 km dogovor je da počnemo šetati kako bi nas presretačko vozilo stiglo i kako bi odmah ušli u bus koji će nas odvesti u Zadar. Dolaskom u Zadar i nakon što smo preuzeli ruksak sa robom, dolazi drugi najbolji dio samog događaja, a to je kupanje u moru. Ugodno se osvježivši u moru čekamo Klaru koja sva ljuta dolazi, jer je morala hodati više nego što je mislila te nakon što se odmorila krećemo u Sisak zadovoljni i sa iščekivanjem nove utrke za godinu dana. Klarinih 7 km, Barbarinih 10 km i mojih 13 km je naš doprinos za ovogodišnji Wings for life utrku.
Iako ovogodišnje trčanje nije moja najdulja istrčana dionica (prošle godine je bila 30 istrčanih kilometara) moram biti iskren da mi je ovo najveselija utrka, a tim više što konačno ne trčim sam već sa obitelji i prijateljima.
