Iako sam već imao rezervaciju za apartman u Austriji onoga trenutka kada sam na TV-u vidio reportažu o Durmitor-u bez bilo kakve konzultacije sa Barbarom otkazao sam istu i rezervirao smještaj u Žabljaku, Crna Gora. U petak u 7,20 sati sjeli smo u auto i Dalmatinom šibamo do Metkovića gdje prelazimo granicu sa BiH. Put dug 530 Km prolazimo autoputom za točno 5 sati (sa dva stajanja), a onda počinje avantura. Do Nikšića imamo 180 km i taljigamo se izuzetno zavojitim i lošim cestama. Put nas preko Stolca vodi prema Bileći i Bilećkom jezeru (predivno) te nas u Bileći pljusak pere kao da kiša više nikada neće pasti. Tijekom puta zabavljam se prateći temperaturu zraka te je u Stolcu pokazalo 38 stupnjeva, a da bi negdje oko Bileće pala na 20 stupnjeva.
 |
| Put putujem, put dalek i dug....... |
Naša prva stanica je Nikšić u koji stižemo nakon 12 sati putovanja. Šalimo se u autu da bi Matija prije stigao do Tampe nego što smo mi do Nikšića, ali s obzirom da smo svi 6 zajedno, putovanje nam prolazi u šali i smijehu. U Nikšiću smo smješteni u «Apartmani Eraković» te je do njih vrlo lako doći i nalaze se na 15 min hoda od centra grada. Kakav bi to dolazak u Nikšić bio, a da nismo popili Nikšićko pivo tako da odlazimo u centar grada na cugu i shish-u gdje gledamo ljude i razgovaramo dugo u noć.
 |
| Nikšić |
 |
| Cheers ! |
Možemo mi govoriti što hoćemo o cijenama autoputa u RH, ali dok se ne proba voziti ovakvim cestama onda se ne može niti shvatiti vrijednost samog autoputa i vožnje po njemu te doista nakon ovakvog putovanja mislim da se ne može reći da su cestarine skupe, a tim više što postoji i alternativa, a to je «stara cesta» od unutrašnjosti prema moru.
Svanuo je novi dan i avantura zvana «Durmitor» počinje. Prije samog odlaska u Žabljak želja nam je posjetiti Manastir Ostrog, a koji se nalazi nekih 20 km od Nikšića prema Podgorici. Sam Manastir Ostrog izgrađen je u vijencu planine u Crnoj Gori, a izgradio ga je Sveti Vasilije Ostroški (hrv. Bazilije), a čije relikvije se do danas nalaze u Manastiru. Smješten je u stijeni na 900 m n/m između Nikšića i Podgorice. Pripada Crnogorsko-primorskoj mitropoliji Srpske pravoslavne crkve.
Manastir Ostrog veliko je pravoslavno iscjeljiteljsko svetište, a postoje zabilješke s tisućama čudotvornih ozdravljenja za koja se vjeruje da su postignuta zahvaljujući moćima Svetoga Vasilija Ostroškoga. Ujedno je i najposjećenije svetište Srpske pravoslavne crkve, ali, i pravoslavnih uopće na ovim prostorima. Koliko se radi o važnom svetištu unutar Srpske pravoslavne crkve najbolje svjedoči podatak da je njegov iguman - starješina sam mitropolit Crnogorsko-primorski Amflohije, drugi čovjek u SPC poslije patrijarha.
 |
| Manastir Ostrog |
 |
| Mladunčad traže mir ! |
 |
| Manastir Ostrog (spokoj sa Kraljicom) |
Da bi znao cijeniti svoju kulturu i poštivati svoju vjeru moraš upoznati i druge vjere i kulture tako da na prostoru Manastira nalazimo mir i neko ispunjenje. Nakon posjete Manastiru i vožnje od nekih 80 km dolazimo ka našoj ljetnoj destinaciji, a to je grad Žabljak. Grad Žabljak nalazi se na sjeverozapadu Crne Gore u središtu Durmitora. Grad je sa svojih 1456 n/m najvisočije urbano naselje u jugoistočnoij Europi- Smješten je u podnožju Durmitora i okružen je sa 23 planinska vrha od preko 2200 m, 18 planinskih jezera i kanjonom rijeke Tare, najdubljim u Europi i drugim na svijetu (iza Grand Cayon-a).
Nakon smještaja u Etno selu «Šljeme» koje se nalazi nekih 5 km od Žabljaka i nakon što smo ostavili stvari u bungalovu odlazimo u Žabljak, odnosno u šetnju oko Crnog jezera. Jezero je predivno i vjerujem da će u narednim danima biti prilike se i okupati u njemu i na taj doživjeti Durmitor i iz vodne perspektive. Nakon šetnje već poprilično gladni odlazimo na ručak u Restoran «Izvor» gdje smo probali hranu ovog kraja (sir, goveđi pršut, prisanice, jagnjetinu kuhanu na pari i dr.), a posebno me se dojmio durmitorski sir i time mogu reći da je još jedna stavka na mojoj «bucket listi» prekrižena, jer je upravo taj sir presudio da ovo ljeto umjesto Austrije odemo u Crnu Goru. Kada se vidi ljepota kojom smo okruženi i susretljivost ljudi i predivan pejzaž onda mi nije nimalo žao što sam vozio toliko dugo da bi do ovdje došao. I dok smo ručali spustila se tako jaka kiša da smo jedva od nje uspjeli uskočiti u auto. Moji «luđaci» su se odlučili našaliti samnom pa dok sam plaćao oni su sjeli u auto, a ja kada sam došao do auta i kada sam želio uskočiti u njega zaključali su mi vrata pa sam neko vrijeme stajao vani na kiši i gledao kako mi se oni smiju (nema problema, ekipa je otvorila Pandorinu kutiju pa ću morati u narednim danima im se nekako osvetiti).
Možemo mi biti veliki domoljubi i busati se u prsa i kleti se u ljepotu Plitvičkih jezera, ali kada se uzme u obzir cijena karte za ulazak na Plitvička jezera od 250 kn i kada se uzme u obzir cijena karte za ulazak u Nacionalni park Durmitor od 3 eura onda svaka priča prestaje, a sigurno je da su ljepote Durmitora i svega ostaloga barem jednako lijepe kao Plitvičke, a ako ne i ljepše.
Kiša kako je brzo došla, tako je brzo i prestala pa ostatak dana provodimo u bungalovu pripremajući se za novi dan i novi izlet………
 |
| Kuc-kuc tko je doma? |
 |
| Party ekipa na Crnom jezeru |
 |
| Ponosni tajo sa mladuncima |
 |
| Crno jezero |
 |
| Crno jezero |
