Pijesak se na meni
još nije niti isprao, a već sam pakirao stvari za novu destinaciju, odnosno za
novu trku. Iz Sahare sam se vratio u nedjelju prije podne i nakon ručka i
«uštimavanja motora» u bazenu pakirao sam se Svjetsko prvenstvo u plivanju u
hladnim vodama, gdje kao jedini predstavnik Republike Hrvatske i kao prvi Hrvat
u povijesti nastupam u disciplinama 50,
100, 200 slobodno i 25 m delfin. Pliva se u samoj luci u Tallinnu te je temperatura
mora oko O stupnjeva.
Ovo putovanje mi je
jednako drago, jer sa mnom ide moja Direktorica utrka te će ovo biti jedno
romantično-sportsko putovanje nas dvoje iako ovaj put moram dati sve od sebe s
obzirom da je Ona sa mnom.
Putovanje
započinjemo u Zagrebu te preko Frankfurta idemo prema Tallinnu te dolazimo u
Tallinn u 12 sati. Nakon čekiranja u hotelu i podizanja akreditacije odlazimo u
šetnju Tallinnom. Tallinn je predivan grad sa puno starih kuća i njegova
arhitektura je mješavina starih stoljetnih kuća i modernih zgrada i trgovačkih
centara.
Nakon šetnje
odlazimo u jedan restoran koji se nalazi u zgradi koja je stara preko 600
godina i u njoj poslužuju samo srednjevjekovna jela. Cijeli ambijent je u tome
znaku tako da sam popio njihovo domaće pivo sa medom. Nakon ručka i kave i
jednoj od brojnih malih kafića odlazimo u hotel gdje se pripremam za prvi dan
natjecanja.
PRVI DAN – utorak,
6. 3. 2018. godine
Danas plivam 25 m
delfin i 100 slobodno. U jutro je na
programu 25 m i samo natjecanje počinje u 11 sati. Prije početka natjecanja bio
je prigodan program otvorenja i kada sam razvio hrvatsku zastavu po ramenu me
potapšao jedan Slovak i upitao koliko nas je ovdje. Ja sam mu odgovorio da sam
samo ja natjecatelj i da mi je u pratnji supruga, a on je odmah me zamolio da
se slika sa mnom. Čovjek me je gledao onako sa puno suosjećanja, a u razgovoru
sa njime dobivam podatak da se ovim sportom u Slovačkoj bavi preko 2000 plivača
i da ima nekoliko klubova. U Hrvatskoj pored mene mogu reći da znam joj 3-4 plivača
koji plivaju s time da dvojica od njih žive na moru. Ja sam se u tome trenutku
osjećao kao Jamajčanska reprezentacija u bobu na zimskim olimpijskim igrama.
O kakvoj
popularnosti se radi vidi se u činjenici da je na ovom Svjetskom prvenstvu
prijavljeno 1386 plivača iz 40 država svijeta, a našu Domovinu predstavljam ja
kao natjecatelj i moja B kao pratnja i pomoć.
Prije samog
natjecanja slikao sam se sa osnivačem i predsjednikom Svjetske plivačke
organizacije za zimsko plivanje i nositeljem nekoliko Guinness-ovih rekorda
Ramom Barkaiem.
Prije samog starta
na 25 m delfin osjećao sam veliko nestrpljenje i tremu s obzirom da je ovo ipak
temperatura vode u kojoj se nisam često kupao tako da nisam bio siguran kako je
mi tijelo reagirati. Međutim, dok sam čekao svoj red i kako su se smjenjivale
grupe plivača tako je trema prolazila pa sam svoju dionicu otplivao najbolje
što sam mogao sa vremenom od 11:48 sec i s time vremenom završio sam na 12.
mjestu u svijetu u svojoj kategoriji (ukupni pobjednik je iz moje kategorije)
Nakon kratkog
odmora i laganog ručka ponovno je došao novi start, a to je 100 m slobodno. Iako
je bilo lijepo sunčano vrijeme, hladnoća nije popuštala, a ukupnu temperaturu
zraka povisivao je vjetar koji je puhao sa Baltika. Sada sam bio u potpunosti
koncentriran i nakon prijepodnevne adaptacije na hladnoću 100-ku sam otplivao
sa vremenom 1:23 min te sam završio na 9. mjestu u svojoj kategoriji.
Start kod ovakvog
plivanja nije uobičajeni sa skokom sa startnog bloka već iz vode pri čemu
jednom rukom se držimo za stepenice, a druga ruka mora biti ispružena ispred
tijela s time da rame te ruke treba biti ispod površine vode.
Ukoliko se starta
sa ramenom iznad površine vode na ukupno vrijeme plivanja dodaje se 5 sec
kazne.
Nakon plivanja
uslijedilo je grijanje u toploj kupki koja se nalazi uz samo kupalište, a topla
voda se postiže grijanjem grijalice na drva. Nakon utopljavanja uslijedilo je
oblačenje u velikoj garderobi koja je na isti način zagrijavanja.
Dan je završio kratkom šetnjom po Tallinnu i
večeri u drugom poznatom restoranu Peppersack.
Nakon šetnje u
tijelu sam osjećao još hladnoće tako da smo nakon večeri otišli u hotelsku sobu
i pod poplunima čekali slijedeći dan i novo natjecanje. J
DRUGI DAN – 7. 3.
2018. godine
Cijelu noć sam se
patio, jer je očito ono što se trebalo dogoditi prije tjedan dana u Africi dogodilo se
tijekom noći. Cijelu noć sam proboravio na wc-u uz
velike bolove u trbuhu.
Dan je osvanuo
sunčan i prelijep, ali je bilo dosta hladno te je Barbara usprkos toga čekala pored plivališta, a ja sam otišao na razgibavanje. Startao sam u 27. grupi po
redu i 50 m sat otplivao za 31.26 sec te sam sa ovim vremenom zauzeo 7. mjesto u
svojoj kategoriji na svijetu. Ja sam na ovom natjecanju dopista dao sve od sebe, a što govore vremena plivanja i mislim da sam dostojno predstavljao našu Domovinu, ali ovi dečki plivaju fantastično i u ovakvim ekstremnim uvjetima.
Na žalost, bolovi u želudcu su bili preveliki i
nisam htio riskirati, a ako još tome dodadam da bi Barbara trebala cijelo
poslije podne čekati pored plivališta za start 200 m slobodno, a u kojoj
disciplini na žalost ne mogu očekivati neki poseban plasman dogovor je pao da
ću otkazati navedenu disciplinu i otići u hotel se zaliječiti, jer sutra imamo
po programu izletu u Helsinki.
Ovime se posebno zahvaljujem svojoj B koja je bolesna sa gripom stajala pored plivališta i u svakom plivanju me je bodrila te joj je sigurno bilo hladnije nego meni u vodi.
