12.10.20

ZADAR HALFIRONMAN

Ova godina je za razliku od prošlih potpuno drugačija i to u svakom pogledu pa tako i u sportskom, jer mi je ovogodišnji Zadar halfironman bio prvi i posljednji u ovoj godini. Trebao je to biti i sportski izlet za cijelu obitelj, ali na kraju sam samo ja otišao na utrku. Da, znam. Kraljica je ostala doma,a samim time i moj osjećaj pred utrku je bio nekako čudan. Iščekivanje utrke. Nada da će ona negdje biti pored mene, jer u mojih dosadašnjih 4 ironmana i 14 halfironmana ovo je možda druga ili treća utrka da nismo zajedno. Puno mi to znači, a i ona kuži utrku pa zna gdje me dočekati da me pobodri i da mi «izvuče» zadnji atom snage. Mi smo jedno: ja odrađujem, a ona je pored mene. Ali, sve je nekako drugačije pa tako je i ova utrka, ali pristup utrci je uvijek isti. «Full gas do pol utrke, a onda pojačati». Ali, ove godine i ova taktika je bila malo drugačija, jer zadnjih 6 mjeseci nisam uopće trčao. Jednostavno mi se nije dalo. Uživao sam u biciklu, puuuno sam ga vozio, plivao, a trčanje sam stavio po strani. Plan prije utrke je bio «ubiti se na plivanju, dokrajčiti se na biciklu, a pokušati preživjeti trčanje.» Sve dok nije došla poruka: «Ti se sutra ne zajeb… nego se potrudi da pobjediš.» Jebiga, opet ista taktika kao uvijek pa što bude.

sharkmode on

PLIVANJE

Kao i svaku utrku do sada pokušavam startati što prije, odnosno taktika je krenuti odmah iz prvog reda,jer bolji plivači će me prestići, a oni sporiji mi neće smetati. Krenuo sam iz prvog startnog reda sa legendama hrvatskog triatlona Darkom Škevinom, Josipom Miladin Živkovićem i vrhunskim triatloncem iz Srbije – Darkom Savićem. Ovi dečki znaju plivati. 3, 2, 1, start: krenuo sam plivati kao da je utrka na 25 metara, a ne na 1.9 km. U prvih par metara dobivam ih sve sigurno za dužinu tijela, ali u tome trenutku osjećam slabost. Ruke mi teške, dečki me stižu. Evo problema, nismo ni krenuli, a motori skoro u leru rade. Od starta do prve bove ima nekih 150 m i to je bila čista agonija. Teški zaveslaji, dečki ispred mene. Uh, nije dobro. Međutim, znam o čemu se radi i siguran sam da će se motori upaliti. Dolazimo na okret i nakon okreta dečki su mi s lijeve strane, a ja odlazim s unutarnje strane – prema obali. To mi odgovara, jer ih mogu vizualno pratiti, a nitko mi ne smeta na plivanju. Nitko me po nogama ne lupa, nitko mi ne krati zaveslaj. Kako plivamo osjećaj se vraća i na prvom kilometru, to je to. Sve je onako kako treba biti. Darko mi je nekih dvije dužine ispred mene. Uh, odlično je trenirao plivanje, uplivan je, ali i ja. Znam da imam bolji pravac i da dolazim na slijedeću bovu direktno, a on «iz kosa» tako da ću tu dobiti onaj gubitak na stazi. Dolazi druga bova i tu već polako stižemo pro cure koje su startale 2 min prije nas. Okrećem ispred njega, dajem gas i krećem konačno plivati kako spada. Prestižemo nekoliko pro cura i onda Darka ostavljam dužinu tijela. Malo-pomalo dolazi i kraj plivačke dionice. Izlazim par sekundi iz vode ispred njega, ali do T1 ima uzbrdica i polako se šetam, ne želim dizati puls, a on šprinta ispred mene. Vrijeme plivanja 28 min.

Alen Pišpek i ja (moj veliki sportski prijatelj,
čovjek koji me je uveo u daljinsko plivanje) 

Čisto da se razumijemo. Ja sam sportaš i triatlon za mene je prvenstveno pomicanje vlastitih granica i prvenstveno se natječem protiv sebe samog, ali ako naiđem na konkurenciju onda je to to. Ja protiv sebe,  ja protiv drugih. 

Izlazak iz mora


BICIKL

Tko god je nastupio na ovoj utrci reći će da je biciklistička staza teška. Možda ne najteža, ali svakako je izuzetno «dinamična»,jer nema odmora. Non-stop traži od natjecatelja da rade. Malo uzbrdice, malo nizbrdice i nema odmora. Osjećaj na biciklu je fantastičan. Potpuno suvereno sam vozio, imamo sam osjećaj da mogu odraditi sve što je potrebno. U nekom trenutku stižem Darka i prolazim ga. Uf, odličan osjećaj, jer je on vrhunski biciklist i nešto slično prošle godine mi je napravio na utrci u Kotoru. Došao, malo vozio i prošao. I otišao. «Pay back time». Nakon njega stižem i Miladina i Škevina. Vozimo i izmjenjujemo se. Kad treba stisnuti stišćem, kad treba voziti jako, vozim jače. Malo oni mene prestignu, malo ja njih. Na 70. km počinje puhati vjetar. Nije to pravi vjetar već tzv. «jebivjetar». Ono, tu je, ne vidiš ga, ne osjetiš ga osim kada ti puše u prsa. Miladin je ipak jači vozač i odlazi. Škevin isto tako, ali na žalost na 80-om kilometru u zadnjoj šikani prije odlaska u T2 vidim Darka kako ga dečki dižu sa poda. Ruka mu je oguljena, pao je. Pa kak? Prolazi mi u glavi, ali kako se dignuo i stajao na nogama procjenjujem da je sve ok (na žalost kasnije sam čuo da mi se tubular odlijepio na kotaču, pao je i prelomio nadlaktičnu kost). Biciklistički segment završavam za 2:31 h, sa prosječnom brzinom 35,5 kmh (prije dvije godine 37 kmh).

Igor Mandušić i ja (Igor je brutalan biciklista)


TRČANJE

Prije svega svaka čast organizatoru. Kapa do poda za ovogodišnju trkačku rutu. Jedna od najljepših trkačkih staza na kojima sam nastupio. Ali isto tako, jedna od zahtjevnijih što se tiče podloge za trčanje. Kamene ploče, beton, makadam, drvene ploče, asfalt i šljunak se izmjenjuju na trkačkoj dionici, ali 3 kruga koliko se trči vrlo brzo prodju. Kako nisam trčao preko 6 mjeseci rekao sam sebi da idem otrčati barem 10 km pa onda kako bude. Međutim, noge su me slušale tako da sam dionicu otrčao bez stajanja. Nisam forsirao, nisam se vukao već sam ušao u «zonu» i jednostavno se sve poklopilo. Trčao sam bez opterećenja i bez bilo kakvog stresa te sam polumaraton završio sa 1:58 h.

Ukupno vrijeme utrke je 5:05 h, a s kojim vremenom sam više nego zadovoljan s obzirom da je to utrka bez trkačkih treninga.

Utrka je gotova! Kad je nova?

GARMIN PROFIL VOŽNJE

https://connect.garmin.com/modern/activity/5657699786


ŠTO DALJE?

Volim okrugle brojeve. 4 ironman utrke i 15 halfironman utrka nisu okrugli brojevi. Iskreno, meni ljepše zvuči kombinacija 5 – 20 pa eto, što dalje. Igra se nastavlja, jer taj osjećaj prije utrke kada se tijelo «napumpa» adrenalinom, a nakon utrke bolom u svakom mišiću je nešto što volim. To je ono što si želim u slijedećoj godini. Lagano se «kažnjavati». Volim tu bol, volim «šušur» oko utrke, volim svoje prijatelje na utrci. Volim pomicati svoje granice. I zato, vidimo se i u slijedećoj godini, a neke od utrke su: Zadar, Roth, Beograd. I još pokoja, ali tu je Kraljica da kaže zadnju. Gdje idem, a gdje ne.