Bio je to ludi
tjedan u mojem životu. U utorak u 23,30 sati dobio sam sms poruku od frenda da
je plan utrka na 17. Svjetskom veteranskom prvenstvu u daljinskom plivanju koje
se održavalo u Balatonfuredu (Madžarska) promijenjen i da vidim mail, ali kako
sam u to doba već spavao mail nisam pogledao već sam ga ostavio za sutra. U srijedu u rano u jutro kada sam otvorio
mail pisalo je da je moja utrka pomaknuta sa petka na četvrtak i odmah u istom
trenutku nazvao sam prijatelj Josipa Aralicu i to mu rekao te ga pitao što ćemo
raditi. Dogovor je bio da će on voziti u Madžarsku, a kako je došlo do
neplanske promjene plana niti sam nisam znao što dalje. Možda sam ga uhvatio na
prepad, ali dogovor je u 2 minute pao i odlučili smo otići ipak u Madžarsku. U
tom trenutku primam poziv i prijatelja Dražena Adžića kojemu se oko upalilo i
koji je odustao od puta te ga nagovaram i već sat vremena kasnije u autu smo za
Balatonfured. Put je protekao u razgovoru i šali te se čekiramo u hotelu i
odlazimo pokupiti akreditacije. Taj dan na brifingu dobivamo novu vijest da je
organizator odlučio da se utrke ipak održavaju po osnovnom planu tako da je
moja utrka umjesto u četvrtak vraćena na petak. Jedan dan u Madžarskoj duže. Tijekom
dana dolazi i ostala ekipa iz Zadra i Zagreba te odlazimo na trening i nakon
toga Adžić, Aralica i ja odlazimo na večeru. Pivo, dva – tri, malo vina i eto
nas do dugo u noć u razgovoru o tome kako svijet treba mijenjati (čitaj:
lupetanje gluposti).
U četvrtak su
počele utrke i gledamo naše dečke Sinišu Stanišića i Gorana Popovića kako
plivaju u svojim starosnim grupama, a nakon toga ponovno trening, kava i lagana
večera i odlazak u hotel na spavanje, jer u petak me čeka utrka.
Došao je i taj dan –
dan utrke. Moram priznati da sam imao veliku tremu, jer nisam znao kako će
tijelo reagirati s obzirom da mi je ovo prva prava utrka nakon nekoliko godina
i srce vuče, a da li će tijelo pratiti to je pitanje. Imao sam kvalitetne
treninge tijekom ove sezone i ja uvijek dajem 110 % u takvim utrkama te sam se
bojao da ne «izgorim» na startu. Da bi osjećaj bio još veći tijekom noći i
jutra počeo je puhati vjetar, a što znači da će uvjeti u vodi svakom minutom
biti sve teži i teži s obzirom na valove. Staza je kružna i od starta pliva se
1200 m prema prvoj bovi i direktno u valove, nakon okreta pliva se 500 m gdje
valovi dolaze sa desne strane (upravo s te strane i uzimam zrak) te se nakon
okreta pliva 1060 do treće bove i nakon okreta ostaje završnih 240 m ciljne
ravnine. Ja sam startao u drugoj grupi M40-44 i u mojoj grupi je bilo 45-ak
plivača, a isto toliko je bilo i u prvoj grupi moje kategorije. Osjećaj za vodu
i taktiku u vodi i nakon toliko godina izbivanja iz utrka nije me napustio i na
startu odmah pravim taktiku na način da odlučujem prvih 1200 m «rudariti» i
plivati širim zaveslajem čisto da se probijam kroz valove. Gledajući
konkurenciju prije utrke primjećujem da ih ima puno fizički slabijih od mene i
to će im biti problem, jer će valovi biti sve veći što smo dalje od obale.
Nakon startnog znaka dajem sve od sebe i plivam što jače mogu kako bi što prije
došao do prve bove. Nakon okreta slijedi jednako teška dionica, jer valovi sada
dolaze sa boka i dosta je teško uspostaviti ritam plivanja i disanja. Međutim,
ono što je bitno je osjetiti dolazak vala i podroniti pod njega te nakon toga
prepustiti se da te val «povuče» i gurne naprijed. Malo pomalo prolazi i tih
500 m i nakon toga dolazi prvi odmor, a to je plivanje u smjeru valova. Ovdje
nakon otprilike 100 m kada sam se malo oporavio počinjem pojačavati i pokušavam
nadoknaditi sve ono što sam propustio u prvom dijelu utrke. Osjećam se dobro,
zaveslaj je jak, noge rade i šibam prema ciljnoj ravnini. Uz cijelu dužinu
ciljne ravnine nalaze se tribine sa navijačima i znam da su tamo i moji dečki
koji navijaju. Dajem sve od sebe u ovim zadnjim metrima i šibam prema cilju bez
bilo kakve kalkulacije. U mojoj grupi plivao je iz RH Neven Pedišić – član KDP
Donat i izlaskom iz vodi primjećujem da ga nema na obali, a što znači da je
ostao iza mene. Kako je prva grupa moje kategorije startala 15 minuta prije
moje grupe čekam da se obrade svi rezultati te utrku završavam kao 38 na
svijetu sa vremenom 48:39 min. Iznimno sam ponosan na način kako sam pristupio
utrci, kako sam tijekom cijele utrke kontrolirao sve što treba kontrolirati, a
vrijeme koje sam postigao je realno s obzirom na moju fizičku spremu. Ono što
je najbitnije je da sam ponovno našao nove motive za utrke i sigurno je da ću
slijedeće godine biti još spremniji na Europskom veteranskom prvenstvu u
daljinskom plivanju koje se održava u Sloveniji – Bledu.
