Od onoga trenutka kada sam prvi put startao na plivačkoj utrci na otvorenim vodama (eng. open water swimming – OWS) znao sam da će to biti sport kojim ću se baviti dok sam živ. Taj osjećaj plivati u oceanima, morima, rijekama i jezerima je poseban, a kada se pri tome i natječeš onda ovo sve skupa poprima posebnu dimenziju. To nadmudrivanje sa vodom, drugim natjecateljima, valovima, strujama, samim sobom je nešto što mi diže adrenalin i to je nešto u čemu želim sudjelovati dok mogu. Dugi niz godina sam se bavio natjecateljskim daljinskim plivanjem i mogu reći da sam obišao cijeli svijet i skoro sam na svakom kontinetu plivao te sam nekako prvi dio svoje karijere završio 2009. godine kada sam isplivao Gibraltar (jedan od Ocean Seven plivanja). To je bilo par dana iza Kraljičinog rođendana i još uvijek su mi svježe sve slike sa toga puta gdje su me pratili roditelji, ali i samog plivanja. Nakon toga, zaljubio sam se u jedan drugi sport – triatlon i skoro 15-ak godina posvetio sam se tome, a sporadično sam plivao, jer sam se plivački „ispuhao“. Međutim, u meni je od Gibraltara tinjala jedna ideja, jedna želja, jedna nada, a to je da budem prvi Hrvat koji će Europu spojiti sa Afrikom i Azijom, a da bi to postao trebao sam plivati Bospor, odnosno utrku u Istanbulu koja starta u Aziji i završava u Europi. Koliko znam to su plivali do sada Karla Šitić i Stjepan Ptičar (isprike ako je još netko drugi to plivao), ali kako oni nisu plivali Gibraltar (koji su pred mene isplivali Dina Levačić i Toni Pavičić Donkić Briškula) to sam imao dobre šanse spojiti ova dva plivanja i ući u neke plivačke anale kao prvi Hrvat kojemu je to uspjelo. Želja je u meni sve više jačala tako da sam prvi dio ove godine posvetio se ponovno plivanju kao primarnom sportu, biciklizam je moj život i njega se ne odričem, ali trčanje je „stradalo“ i to sam u potpunosti zapustio. Plan koji sam se zacrtao kao jednu od novogodišnjih odluka je plivanje Bospora, a da bi to ostvario morao sam si zadati i mjesečni plivački cilj, jer jedino tako mogu biti fokusiran i posvećen krajnjem cilju. Plan je bio mjesečno držati barem 40 km i koliko to na prvu izgleda malo treba znati da ulazim u petu deceniju života i da mi je opravak duži, a imam i puno više posla i drugih obveza da plivam više od toga. U veljači sam se prijavio za utrku koja se ove godine pliva već 35. godinu za redom i do sada su na njoj nastupale svjetske plivačke zvijezde kao npr. Mark Spitz ili Ian Thorpe, a svake godine na utrci nastupa oko 3500 plivača.
Ono što je raritet za ovako brojnu utrku je činjenica da se rasproda u jednome danu tako da ove godine nisam mogao propustiti prijavu kao prošle godine kada sam par dana zakasnio. Dan određen za prijavu sam upisao u kalendar i spremno sam čekao otvorenje prijava. Proces registracije je vrlo jednostavan: prijava, na mail stiže obavijest da je zaprimljena i link za dostavu dokumentacije (preporuka trenera, liječnička dokumentacija, slika i sl). Nakon verificiranja dokumentacije stiže link za uplatu kotizacije (rok je jedan dan za uplatiti i nije mala) i nakon uplate slijede slatke brige oko aviona i hotela.
Naravno, nije ovo za mene samo utrka već je to i dobar izgovor za Kraljicu i mene da odemo na put i da budemo par dana sami. Kako smo Istanbul vidjeli prije nekoliko godina kada smo organizirali put za braću, sestre, šogoriju i prijatelje to smo ovo putovanje podredili utrci. Iskreno, kada sam dolazio moje misli su bile samo da rutu od 6,5 km isplivam, jer to mi je dosta za ono što sam želio ostvariti, ali dolazak na start utrke kod mene prouzroči jedno drugačije stanje uma – sharkmode, tj. trkačko stanje uma. Tako je i bilo sada kada sam Kraljici rekao da idem na sve ili ništa. Idem full gas pa kako bude.
Znao sam da sam pripreme odradio fantastično, da imam preko 300 km isplivanih do utrke, da sam par dana u malom 25 m bazenu plivao 6,5 km bez prestanka odličnim tempom, da sam zadnje pripreme odradio u Skradinu gdje sam se baš razvaljivao od plivanja, da sam taper odradio onako kako treba i da 2 dana prije utrke nisam ništa radio već se odmarao. Sa hidratacijom sam započeo nekoliko dana prije utrke i bio sam spreman.
 |
| Pripreme na utrku |
Kako se pliva u Bosporskom kanalu tri velika broda sve plivače voze uzvodno 6,5 km do starta koji je na Azijskoj strani Istanbula. Start utrke je u 10 i kako plivači izlaze iz brodova tako moraju proći preko tepiha koji registrira chip na nozi plivača i start utrke kreće. Kako sam bio na trećem brodu to sam startao dosta kasno i bojao sam se da će ruta biti „popunjena“ i da će biti gužva, ali na moju sreću toga nije bilo. Od samog starta krenuo sam jako, možda i jače nego što sam htio, ali na samom početku je dosta jaka struja nizvodno tako da sam to htio iskoristiti što više. U opisu staze organizator navodi da se drži sredina kanala, jer tu je najbolja struja. Uz obale struja „vrti“ u krug pa postoja velika opasnost da se skoro pliva na mjestu. Ja sam se držao sredine kanala i malo-pomalo sam prolazio natjecatelje ispred mene,a da bi u jednom trenutku ostao sam. Možda je i nekoga bilo oko mene, ali kako je Sunce već bilo dosta visoko od odbljeska nisam ništa vidio u razini svojih očiju. Sada kada analiziram utrku doista sam dobro plivao i možda je ovo bilo jedno od mojih najboljih plivanja. Umjetnost daljinskog plivanja je i dobra navigacija u moru te sam „lovio“ sredinu mostova ispod kojih smo plivali i malo-pomalo sam se približavao cilju. Znao sam da imam dobro vrijeme, a koje to ću tek vidjeti na cilju, jer je zabranjeno nositi sat ili sl. Samo utrku od 6,5 km završio sam sa vremenom 58:58 min i apsolutnoj kategoriji kod muškaraca došao sam 450 od 1700 plivača, a u svojoj starosnoj kategoriji (45-49) bio sam 59. od 218 plivača.
 |
| Kraj utrke ! |
I to je to, san koji sam sanjao preko 15 godina se ostvario. Nakon utrke Kraljica i ja smo još dan i pol koji smo proveli u Istanbulu baš uživali, a kako smo bili smješteni u jednoj od meni boljih četvrti u Istanbulu – Bešiktašu to smo uživali u brojnim caffe barovima, restoranima i šetnji ovim dijelom grada. Sada slijedi kratak odmor pa još jedna totalno fora plivačka utrka. Moji prijatelji u Beogradu nas čekaju da plivamo i da uživamo u noćnom beogradskom životu i roštilju. Ali prije toga…..
 |
| Na večeri sa navijačima Bešiktaša |
 |
| Rooftop restoran sa pogledom na rutu plivanja |
 |
| Pozdrav mojoj ekipi iz Triatlon kluba X |
 |
| Moj klub daljinskog plivanja TRITON" |
