Prije nekoliko dana proslavio sam svoj 42 rođendan i u razgovoru s Barbarom došao sam do zaključka da sam sa njome više nego što sam bio sam.
Sve je počelo 23. 11. 1994. godine kada sam kao klinac od 20 godina stajao ispred Hotela Dubrovnik u Zagrebu i čekao da Ona dođe. To nam je bio prvi izlazak i sa grčem u trbuhu ispitivao sam se da li sam pogriješio što sam za prvi izlazak kupio ružu. Da li da ju u zadnjoj minuti bacim ili da joj je poklonim? Međutim, nekako u sebi znao sam da je ona Ta i da u ovoj situaciji sigurno "pobjeđujem" tako da sam ipak smogao snage i poklonio joj ružu.
Da, upravo ovu ružu koja se nalazi na fotografiji u ovom blogu, a koju je Barbara čuvala i čuva sve ove godine.
Možda će netko reći da ne postoji ljubav na prvi pogled, ali u našem slučaju očito nije tako.
Iako smo zajedno preko 22 godine i ova ruža možda na prvi pogled izgleda osušena i smeđa ona je u mojim očima i dalje predivno crvena kao i prije 22 godine.
Volim te B!
