No Mas ! Unazad nekoliko mjeseci ove dvije riječi vuku mi se kroz glavu i vjerojatno su mi bile misao vodilja u zadnjim tjednima priprema za IM utrku u Klagenfurtu. Bilo je to 25. 11. 1980. godine u New Orleansu. U dvorani Lousiana Superdome u boksaškom meču šake su ukrstili Sugar Ray Leonard i tadašnji šampion poluteške kategorije Roberto Duran. Nakon osme runde Roberto Duran ostaje sjediti na svojem stolcu i jedino što je rekao su te dvije famozne riječi: «No Mas!». Doslovni prijevod ovih dviju riječi je «Nema više!».
«Nema više!»
Ovo je moj možda najtužniji blog. Ovo je možda blog koji sam puno puta prevrtio u glavi i zadnjih 15 dana puno puta sam si postavljao pitanje da li ga napisati ili ne. I sada dok ga pišem svaku riječ koju napišem gledam kako ju pobrisati, ali jednostavno treba znati kada je kraj. Treba znati kada riječi «nema više!» poprime ono ljudsko i kada te riječi počinju nešto značiti. Nakon uspješno završene 3. IM utrke Barbari sam obećao da sam završio sa dugim triatlonom i da više neću odlaziti na takve utrke. Kao sportaša iskreno, bole me ovih 18 minuta preko 11 sati, jer sam siguran da sam bio spreman za utrku ispod 11 sati. Vjerojatno nikada više neću biti toliki spreman na utrku ispod 11 sati, ali to je tako. U nekom trenutku treba znati kada je kraj. Moj kraj dugih triatlona je došao i vrijeme je za neke druge da nastave tamo gdje sam stao.
Međutim, to nije kraj mojeg sporta i mojeg triatlona, jer triatlon za mene nije samo sport. To je način života. To je način života i moje obitelji i sigurno je da ću u narednom razdoblju naći neki drugi motiv za neke druge utrke. U svijetu postoje bezbrojne utrke koje mi zaokupljaju pažnju i koje su jednako cijenjene i jednako teške kao i IM. Došlo je vrijeme da svoj sportski život malo «rastegnem» i da se posvetim nekim drugim sportskim ciljevima koji će biti jednako vrijedni kao i IM. Da nije sve tako crno do kraja godine me čekaju još dvije poluiroman utrke, a slijedeće godine već je uplaćena jedna u Kotoru. Prema tome, ovaj prestanak fokusa samo na jednoj utrci (ironman-u) ne znači i moj prestanak bavljenja aktivno sportom već to znači samo novo «pregrupiranje» i nastavak u nekom drugom smjeru. Želim se u narednom periodu posvetiti nekim drugim stvarima koje sam uvelike «zapustio» u proteklom periodu, a jedna od njih je zajednički sport sa svojim curama Barbarom i Klarom.
Ovime blogom želim se još jednom zahvaliti i svojoj obitelji, jer su oni podnijeli i najteži dio mojih priprema za utrke u kojima sam sudjelovao. Puno puta sam ih na neki način zapostavio i sebe stavio na prvo mjesto kako bi ostvario neki svoj cilj. I zato koliko sam tužan toliko sam u veseo, jer su neke druge stvari dobile prioritet u mojem životu.
 |
| Moji! |
