Iako ovaj polumaraton nije u startu bio u mojem planu i programu utrka naknadno je ubačen kada sam obećao svome prijatelju Mirku Maleševiću da ću trčati sa njime i "pejsati" ga s obzirom da je ovo bio njegov prvi polumaraton. Za razliku od jučerašnjeg dana koji je bio lijep i sunčan nedjelja je započela "sramežljivim" suncem koje je povremeno provirivalo iza oblaka koji su nagoviještavali kišu. Temperatura zraka je bila vrlo niska, a posebno u 7:40 kada sam se spremio i biciklom se uputio na utrku u Veliku Goricu (36 km). Tijekom cijele vožnje nisam se uspio ugrijati, a tome je možda i razlog što sam imao kratke hlače (naivac, čim vidim sunce moj mozak počinje raditi u potpuno drugom modu). Nakon sat i 15 vremena vožnje našao sam se sa svojom trkačkom ekipom na jutarnjoj kavi i čaju i na posljednjim pripremama za samu utrku. Plan je bio trčati u tempu 5:40 barem do 12-13 kilometra, a onda postepeno pojačavati s time da bi zadnji km trebao biti "all out". To je bio plan. Planovi se ponekad ne ostvari, a u ovom slučaju sama utrka razvijala se u najboljem redu za nas pa sam tijekom trčanja u puno navrata "usporavao" Mikija i Sašu Đozića (koji sam se priključio) da smanje tempo,jer su stvarno krenuli dosta ambiciozno, a kako je to Mikijev bio prvi polumaraton nisam htio riskirati da "pukne", a tim više što mu je i ovo bila prva veća duljina. Vrijeme je tijekom utrke bilo fantastično i u prosjeku smo do 18 km imali tempo 5:10-5:20, a što je bilo i više nego zadovoljavajuće za kraj utrke. Na 18 km primjetio sam da Saša polako gubi korak za nama, a moj sportski i natjecateljski duh me malo pogurao i počeo sam ubrzavati sa ciljem da Miki ovu utrku otrči u tempu ispod 1:50 h. Posljednjih 4,5 Km smo trčali u tempu ispod 5 min/km, a što je značilo da Saša sve više zaostaje. Negdje pred 18 km postoji relativno velik nadvožnjak i tu smo "prelomili" rezultat u našu korist na način da smo na uzbrdici pojačali koliko je Miki mogao, u nizbrdici se malo oporavili i ustalili disanje i krenuli prema završetku utrke. Tu je negdje počela padati i kiša (solika) pa je Miki u svojoj prvoj utrci doživio i promjenu vremena. Utrku smo završili sa vremenom 1:50.40 h i iskreno moram priznati da sam izuzetno zadovoljan kako sam se i ja osjećao tijekom utrke (mislim prije svega na broj otkucaja srca), ali i to da smo odradili ono što smo planirali. Međutim, ovo je bila posebno utrka i iz još nekoliko razloga, a jedan od najvećih je to da su dvije trkačice "Sisačke divlje trkačke lige" Josipa Berek i Josipa Ivičinec Matanović startale u prvoj svojoj utrci na 5 km. Ovdje posebno moram spomenuti Josipu Berek koja je u svojoj kategoriji osvojila broncu. Ovaj uspjeh je super, a posebno kada se uzme u obzir da je ona prije samo mjesec ili dva počela sa trčanjem i pamtim njezin prvi trening kada je sramežljivo rekla da će trčati koliko može, a onda hodati. Veliki uspjeh za nju, ali i motivacija za ostale da treba imati jasan i relativno dostižan cilj. To je poziv i ostalima da ne odustanu od svojih snova, a kako je sezona na samom startu ne sumnjam da će biti i još trkač
a koji će pomaknuti svoje osobne trkačke granice. Nakon utrke na žalost morao sam odbiti poziv na pivo, jer me je čekao i put biciklom kući. Još pod euforijom i zagrijan put od 36 km provezao sam za 1:08.39 h, tj. prosječnom brzinom od 31,5 km/h. Ukupna potrošnja kalorija na vožnjama i trci je preko 4000 cal. Ovo se za mene zove ispunjen dan sportom i dobrim raspoloženjem.
a koji će pomaknuti svoje osobne trkačke granice. Nakon utrke na žalost morao sam odbiti poziv na pivo, jer me je čekao i put biciklom kući. Još pod euforijom i zagrijan put od 36 km provezao sam za 1:08.39 h, tj. prosječnom brzinom od 31,5 km/h. Ukupna potrošnja kalorija na vožnjama i trci je preko 4000 cal. Ovo se za mene zove ispunjen dan sportom i dobrim raspoloženjem.
GARMIN PROFIL UTRKE
VOŽNJA - JAZVENIK - VG
VOŽNJA - VG - JAZVENIK
