Postoji jedna rijeka koja svoj put dugačak 990 km započinje kao mali potok u Sloveniji, ali na tome putu ona postaje sve veća i veća i svojim tokom razmiče obale, ali spaja ljude. Na tome putu ta rijeka prolazi kroz Sisak. Da, samo prolazi kroz Sisak, jer osim ponekog usamljenog ribolovca koji stoji na njezinim obalama nema nikoga drugoga koji bi uživao u njezinoj ljepoti. Nekoliko stotina kilometara ispod Siska nalazi se grad Brčko. Ta rijeka na svome putu dolazi i do Brčkog, ali tamo su ljudi drugačiji. Tamo ljudi ne puštaju tu rijeku tako lako već oni uživaju u njezinoj ljepoti. Tamo ljudi pecaju, žive na rijeci i provode vjerojatno najljepši dio godine na njoj. Oni žive sa tom rijekom i ljeti i zimi. U Brčkom postoje veliki zaljubljenici u tu rijeku, a to su moji prijatelji Draško i Njegoš Đurić, Aleksandar Tutić i dr. Njihovim venama teče pored krvi i dio te rijeke. Ta rijeka se zove Sava, a oni svojom zaljubljenošću u tu rijeku spajaju ljude. Prošle godine sam na poziv Vojislava Mijića – organizatora Šabačkog plivačkog maraton od 19 km (plivao sam tamo 2006. godine) plivao na 1. Brčko plivačkom maratonu (blog iz srpnja 2017. godine).
 |
| Kuda danas plivam? |
Nakon što sam vidio s kojom ljubavi i poštovanjem sam primljen, ali ne samo ja već i svi ostali natjecatelji i kako su nas ugostili i kako su se prema nama ophodili nakon završene te utrke rekao sam dečkima da slijedeće godine dolazim ponovno i da me ne trebaju pozivati, jer sam se pozvao sam. Ja držim do riječi pa sam tako i ove godine prekinuo godišnji odmor i zajedno sa Barbarom uputio sam se prema Brčkome. Ove godine sa nama nije išao i Matija Luka koji je ostao na otoku Šipanu gdje radi kao plivački vodič za tvrtku legendarnog slovenskog maratonca Martina Strela. U subotu smo se digli vrlo rano i već u 7 sati bili smo na putu za Brčko.
 |
| Draško Đurić i Njegoš Đurić |
Na granicu RH i BiH u Gunji dolazimo oko 9,10 sati, ali na prijelaz čekamo više od 2 sata. Konačno smo u došli u Brčko, a kako je vrijeme ručka odlazimo na ručak. Da bi plivao maraton trebaš imati snage, a kako bolje snagu prikupiti od dobrih bosanskih čevapa tako da odlazimo na čevape prije utrke. Nije to sportska prehrana, ali nisam niti ja tipičan sportaš pa mi to ne smeta. Nakon registracije i potpisivanja izjave o odgovornosti formalnost oko prijave na maraton je gotova te vrijeme do trke kratimo uz bosansku kafu i gledajući Savu. Ove godine za razliku od prošle vodostaj Save je nešto viši, a što znači da je mutnija, ali i brža pa se očekuje vrlo brzo plivanje.
Dečki iz Plivačkog kluba «Atos – Brčko» koji organiziraju ovaj maraton uz suradnji sa hrpom sponzora i financijskom podrškom samog Distrikta poslušali su neke moje sugestije oko organizacije, a za razliku od prošle godine kada je svaki natjecatelj imao svoj prateći čamac ove godine mijenjaju to pravilo i plivače prvenstveno prate kajakaši, a trku pokrivaju sa nekoliko brzih glisera i nekoliko pratećih brodova tako da nema bojazni da bi se nekom od natjecatelja moglo bilo što dogoditi. Meni odgovara i ovakav način, jer ovo je pravo plivanje u otvorenim vodama, jer su plivači u neku ruku prepušteni sami sebi i moraju «osjetiti» tok vode kako bi ga iskoristili i kako bi plivali što brže. Isto tako, za razliku od prošle godine kada smo na start došli autobusom ove godine do starta nas prevoze čamcima te se možemo i na ovaj način upoznati sa rijekom.
Nakon što je glavni sudac označio start utrke krećem plivati na način da uhvatim neku svoju poziciju u utrci i tempo koji ću moći pratiti tijekom cijele utrke. Prvih nekoliko stotina metara osjećam da sam lagan i da imam vrlo dobar tempo. Proteklih 10-ak dana redovno sam plivao u moru i moram priznati da sam pored treninga koje sam imao do tada bio spremniji nego prošle godine tako da odlučujem plivati «na nož». Idem skroz jako pa koliko budem mogao izdržati. Na satu sam podesio da mi označi svakih 500 m te nakon nekoliko početnih vibracija na ruci kontroliram tempo na način da brojim vibracije i time se zabavljam mjereći udaljenost koju prolazim. Prije samog starta uzeo sam jedan energy gel (Hi Tec brand – vrhuunski, ali vrhuunski gel) te je moj plan da slijedeći uzmem nakon isplivanih 3,5 km, a treći da uzmem oko sedmog km. Iako je svaki kanuista imao vode za natjecatelje i bilo je dovoljno dignuti ruku da mu se pruži voda ja odlučujem plivati bez uzimanja vode, jer su mi 3 gela i više nego dovoljna za završetak utrke. Malo pomalo prolazi vrijeme i udaljenost i kada sam uzeo gel na satu vidim da sam isplivao 4,5 km. Ona taktika o brojanju vibracija na ruci se pokazala vrlo dobrom, jer sam isplivao preko 1 km, a da nisam niti znao. To je podiglo moje samopouzdanje i odlučujem plivati što jače mogu. Negdje na 5 km vidim jednog plivača ispred sebe i pokušavam ga sustići, a što i činim. Da bi smirio puls i da bi se odmorio plivam u njegovim nogama nekoliko desetaka metara, ali sam sebi govorim da to nije ok, jer pored toliko široke rijeke plivam u tuđim nogama. To mi se čini nesportski te sada plivamo paralelno jedan uz drugoga nekih 2 km. U nekom trenutku odlazim malo naprijed ja, u nekom trenutku odlazi malo naprijed on, a na 7-8 km ja se odlučujem približiti više bosanskoj obali dok on ostaje negdje na sredini toka rijeke. To mi je bila greška, jer vidimo da se on udaljava i više nemam mogućnosti da ga stignem, jer svakim zaveslajem udaljenost raste između nas. Krivo sam procijenio tok i to me koštalo da ga u finish-u pobijedim, jer sam siguran da bi to tako i bilo. Međutim, osjećaj koji imam dok plivam je fantastičan i iako je Sava bila mutna i nisu se vidjeli prsti na ruci pod vodom ja uživam, jer ispred sebe vidim ciljni ljevak. Naravno, ako ne mogu biti prvi, onda barem mogu ući u cilj da me svi zapamte tako da zadnjih 30-ak metara plivam delfin, a što kod gledatelja izaziva poštovanje i dobivam veliki pljesak. Na samom cilju Draško me pita: «Zar opet delfinom u cilj?», a ja se smijem i gledam na sat vrijeme završetka utrke: 1:37 h. Ovo je fantastično vrijeme i dobar pokazatelj da ću biti spreman za Europsko veteransko prvenstvo u daljinskom plivanju koje me čeka u rujnu na Bledu i gdje plivam 3 i 5 km.
Iako je organizator u propozicijama naveo da se radi o utrci na 9 km moj sat, ali i satovi nekih drugih plivača su pokazali da smo plivalo nešto malo više od 10 km pa bi za slijedeću godinu točno trebalo izračunati duljinu staze,jer smatram da je to prije 10 km nego 9 km.
Nakon utrke, uslijedilo je proglašenje pobjednika i ja sam u muškoj konkurenciji apsolutno 5., a u svojoj dobnoj kategoriji 2. Nakon proglašenja i fantastičnog fiš – paprikaša pozdravljam se sa svojim prijateljima, plivačkom braćom i Barbara i ja odlazimo nazad u Sisak obogaćeni još jednim predivnim danom.
Kada sam prošle godine išao u Brčko nisam znao što očekivati, ali sam htio iz prve ruke vidjeti kako je to tamo i kako funkcionira sam Brčko Distrikt. Ovdje je politika stala prije točno 18 godina (na dan utrke je bilo 18 godina Brčko Distrikta) i ovdje su ljudi okrenuti prvenstveno poslu. Svi žive uvažavajući i poštivajući svoje različitosti, a što u nekim drugim sredinama nije tako. Ja ću se i slijedeće godine vratiti, jer se tamo doista ugodno osjećam i tamo se ne vraćam kao gost već kao dio plivačke obitelji. Hvala još jednom organizatoru, sucima i plivačima koji su me obogatili za još jednu predivnu utrku i još jedan predivan dan u mojem životu.
