25.2.19

MALTA - Nema utrke - nema Pepsi-ja!

Vrlo često planovi se ne ostvari. Vrlo često planiramo i pripremamo se za nešto, a ono za što smo se odricali i za što smo patili se ne ostvari, a osjećaj koji nas u tome prati je s jedne strane razočarenje i tuga , a s druge strane i neko olakšanje. Prije nekoliko mjeseci prijavio sam se za maraton na Malti i kako to obično biva dogovor je da idemo svi na Maltu, da to bude ponovno jedan predivan sportsko-turistički izlet. Na Maltu smo sletjeli u četvrtak oko 13 sati tako da smo imali cijelo poslije podne za razgledavanje Slieme – grada u kojem je bio organiziran finish utrke. U hotelu pri prijavi naša recepcionarka je iz Srbije tako da vrlo jednostavno dobivamo podatke gdje je dobro jesti. Njezina preporuka je restoran Takris gdje smo ručali, a ponovno nam je konobarica iz Srbije (Bela Reka). 

Pogled na Valletu iz Slieme
U razgovoru s njom dobivamo podatke o stazi trčanja, jer žena na otoku živi preko 20 godine i njezin suprug je tu trčao nekoliko maratona, ali ovaj ne trči zbog povrede noge. Ručak (po preporuci zec) i nakon uzimanja startnog broja odlazimo u hotel i pravimo plan za slijedeći dan. Nakon doručka dogovor je da odemo na izlet u Popey willage – filmski set za film Popey i tu provodimo cijelo prije podne. Plan je bio iznajmiti auto te autom lunjati po otoku, ali kako kod nas brušenje» finalnih stvari radi Kraljica i nakon što sam dobio podatak da voze kao u Velikoj Britaniji i da je promet velik, a ceste jako skučene slijedećih nekoliko dana vozimo se autobusom. Cijena autobusne karte je 1.5 € i sa tom kartom možemo se voziti 2 sata tako da smo prvi dan prošli i filmski set (na samom sjeveru otoka) te smo preko Birkirkare završili dan u Valletti gdje smo i ručali. Konobarica nam je bila Makedonka.  Slijedeći dan odlučili smo provesti u Mdini – gradu tišine, a koji je bio srednjovjekovni glavni grad Malte. Na autobusnoj stanici dok smo čekali autobus dogodilo se neko komešanje, a jedan putnik je to prokomentirao na srpskom jeziku. Prihvaćam komentar i krećemo u razgovor. Gospodin me pita odakle smo, a ja mu govorim iz Siska, a na moje pitanje od kud je on isti mi odgovara da je iz Bele Reke. Pita me gdje je to, a ja mu odgovaram da je to pored Zvornika i da smo na Malti upoznali jednu gospođu koja je iz Bele Reke (konobarica u Takris-u). On se nasmije i odgovori mi da mu je to supruga. Kako je svijet mali!! Inače malteško državljanstvo i nije tako lako za dobiti. Treba se čekati 18 godina i ako pozitivno riješe molbu tada za sam primitak u državljanstvo se čeka još 3 godine. Vlast se nakon 20 godina promijenila i ova nova dozvolila je gradnju i to da se na svaku zgradu može dodati još dva kata tako da graditeljstvo buja na otoku (prednosti razgovora sa domaćim ljudima).

Nakon izleta u Mdinu dolazimo u Sliemu i dogovor je da idemo ručati u kineski restoran. Dogovaramo se što ćemo uzeti, a ponovno nam narudžbu prima čovjek iz Srbije. Doista, na Malti ima dosta Srba i Makedonaca tako da nakon svega više niti ne pokušavam naručivati na engleskom jeziku već krećem sa hrvatskim pa ako mi ne uspije prebacujem se na engleski jezik. Nisam se trebao prebacivati do kraja putovanja. 
Kako pada noć tako i kiša počinje padati, ali to mi ne pravi nikakav problem, jer sam naučio trčati po kiši i osjećam se spreman tako da jedva čekam start utrke. Prije spavanja na facebook-u vidim da mi je frend Mehmed Sahinagić otrčao fantastično vrijeme na maratonu u Dubaiu (3:37 h – brate razvalio si, pa u glavi slažem strategiju za 3:35 h J). To se zove motivacija !! Mehmed hvala! Kako noć odmiče to vjetar počinje pojačavati, kiša sve jače pada, ali i nadalje ne vidim u tome nikakav problem. Meni je sasvim nebitno kakvo je vrijeme vani, ali tijekom noći u nekoliko navrata me budi huk vjetra i kroz glavu mi počinju kolati misli da li doista startati ili ne, s obzirom da ovo više nije uobičajeno vrijeme već oluja. Dižem se u 5, tuširanje, doručak u mraku, spremam se za utrku i u 5:25 izlazim iz sobe. Recepcionar me u čudu gleda i pita kuda idem. Odgovaram mu da idem na maraton. Iskreno, malo mi je čudno da sam jedini u predvorju hotela, ali to pripisujem samo svojoj ozbiljnosti i fokusiranosti na utrku. On mi onako bunovan odgovara da je maraton otkazan i da neće biti ništa od utrke. Hmmm, ipak odlazim na start i doista nigdje nikoga. Vraćam se u hotel, odlazim na Internet i na stranici Malta maratona vidim obavijest o otkazivanju utrke. Tužan odlazim u krevet, a Kraljica me pita što je bilo. Objašnjavam joj da je ovo upravo postao samo turistički izlet i sa svom opremom (garmin trakom, kompresijama i u dresu) uvlačim joj se u krevet. U jutro dizanje, doručak, kava i odlazak na aerodrom. Jel mi žao što nisam trčao? Naravno da mi je žao, jer mi je ovo trebao biti pokazni trening da vidim gdje sam sa trkačkom formom. Ovo mi je trebalo biti još jedno sportsko iskustvo, ali na žalost ove godine ništa od toga. Jedna od novogodišnjih odluka je bila da ću smanjiti i gazirano. Dva mjeseca sam se pridržavao toga i trebao sam se nagraditi jednom limenkom Pepsija. Ništa niti od nagrade. Nema utrke – nema Pepsija. Moram čekati novu priliku za utrku, a kako mi se čini biti će to tek u travnju osim ako nešto pod hitno ne smislim u ožujku. Klara me lagano muči naručujući Pepsi pa mi je jedina utjeha pomirisati ga. J
S druge strane, drago mi je da smo ipak vidjeli ovaj lijepi otok i da sam bogatiji za još jedno životno iskustvo i za još jednu destinaciju u mojem dnevniku putovanja. A sutra je novi dan. Sutra je ponedjeljak i sve ispočetka. Posao i trening. U ponedjeljak ću se i «kazniti» ; teškim plivanjem plivanje i još težim trčanjem. Sve u svemu tako je kako je i zahvalan sam za svakoj minuti provedenoj sa svojim curama. Matija je u Americi na natjecanju, a dečki sigurno jedva čekaju da im dođemo.  
Sliema
I TIP za kraj: Nikada, ali nikada nemojte rezervirati letove u konekciji ispod dva sata između letova !! Ali nikada! (U 20:25 h smo bili u slijetanju, a novi avion smo imali u 20:55 h: bila je to luda trka sa jedne strane terminala na drugu stranu, ali na sreću smo stigli na let). Sada ću popiti nešto alkoholno, jer kao što sam napisao coca-colu ne mogu.
Sliema - prvi dan
Sliema - jutro na dan starta trke
Popey willage

Valleta

Ljubav kćerke !
Čekamo bus