Četvrto izdanje jedne od boljih biciklističkih utrka «Sisak Grandfondo Orbea 2018» bilo je održano u nedjelju 20. 5. 2018. godine. Prije svega za sve one koji ne znaju Grandfondo označava biciklističke utrke preko 100 km, a ova naša u organizaciji mojeg BK «Roda» bila je u dužini od 123 km i vozilo se trasom: Sisak – Petrinja (zatvorena vožnja) – H. Kostajnica – H. Dubica – Sunja – Sisak sa ukupnom visinskom razlikom preko 750 m. Na samom startu našlo se preko 130 biciklista iz nekoliko država, a uz mene je bio i moj prijatelj Mihailo Živković koji je sa obitelji došao provesti sa mnom vikend i odvesti utrku. Pred sam start utrke Mihailo kojemu je ovo prva ovakva utrka i sa ovolikom brojem natjecatelja (inače se bavi triatlonom i ima 2. završene ironman utrke) pokazivao je malu nervozu, ali bio je dogovor da ćemo voziti zajedno i da neće biti nikakvih problema, ako se bude mene držao.
 |
| Kava prije starta |
To je bilo dogovor, ali narednih nekoliko sati pokazati će da od toga nije bilo ništa. Kada je sudac označio start utrke peloton je krenuo dosta jako tako da smo u zatvorenoj vožnji vozili i preko 40 km/h. Ja osobno ne volim ovakve početke utrka, jer uslijed takve vožnje i činjenice da se uglavnom prolazi kroz grad i kroz raskrižja dolazi do naglih ubrzanja pa stajanja tako da vrlo brzo se postigne visok puls, a što je kasnije vrlo teško za smanjiti. Nakon 12 km zatvorene vožnje sudac je dao signal za «leteći start» i utrka je krenula. Ja sam pokušao što duže držati prvu grupu iako sam bio svjestan da će to biti vrlo teško s obzirom na konstituciju biciklista koji su činili prvu grupu i mene. Vrlo je teško jednom sto kilašu pratiti tempo puno lakših biciklista, a posebno kada se uzme u obzir da je nekih 5-7 km od starta uslijedio i najteži dio utrke, a to su tri penjanja od kojih je zadnje u dužini od 1,5 km i sa nagibom od preko 10 %.
Tu sam negdje izgubio Mihaila koji je ostao iza mene i adrenalin kao i sama činjenica da se mogu dobro penjati tjerali su me naprijed , ali u sebi sam znao da nije fer prema njemu te sam odlučio nakon što se popnemo na zadnje brdo sačekati ga i krenuti sa njime u lov za biciklistima koji su bili ispred nas.
Na brdu Jošavici nakon što sam se popeo čekao sam nekih 1 minutu Mihaila te je plan bio da on vozi iza mene i da pokušamo stizati bicikliste. S obzirom da sam puno puta prošao tom stazom mogu reći da ju vrlo dobro poznajem i nakon brda narednih 15-ak kilometara teren je u blagom padu tako da se može razviti vrlo lijepa brzina i istu se može vrlo lako održavati. Skupivši Mihaila dajem sve od sebe i stišćem pedale koliko mogu, ali nakon par stotina metara Mihailo mi viče da ne može, a ja odlazim dalje. Skupljam dvojicu biciklista i vičem im da se stanu iza mene i da idemo zajedno dalje. Nakon nekih 5-6 km stvorio sam grupu od 10 biciklista i vičem im da moramo voziti na smjenu i da svatko od nas mora dati smjenu koja će trajati barem 1 min. Prvih nekoliko izmjena je bilo sasvim odlično i moram priznati da smo radili fantastično te nam je nakon toga otpala jedna djevojka, a mi nastavljamo dalje u istom ritmu. Pred samu H. Kostajnicu skupljamo nekih 4-5 biciklista (između njih i mog Rodana Alena Boltužića) i sada grupu čini nas 15-ak koji ponovno počinju voziti na smjenu iako između nas je bilo i onih koji se baš nisu često odvažili otići na prvu poziciju i pomoći ostalima da vozimo što brže. Nakon Kostajnice vjetar počinje puhati u prsa i tu počinje prvo iskušenje, jer je potrebno držati ritam vožnje koje kvari sam vjetar i činjenica da u grupi postoje neki koji su «zabušavali» u davanju smjene. U jednom trenutku jedan vozač mi govori: «Pastir je u redu, ali stado nije», a ja mu odgovaram: «Čekaj , budeš vidio da će i stado biti ok». Tu se zajedno smijemo i krećemo voziti ponovno onako kako treba biti, a to je da svi rade za grupu. Dolaskom u H. Dubicu postoji jedno brdo na koje se treba popesti i nakon toga slijedi spust i ravni dio staze od nekih 20-ak kilometara. Cijela grupa je preživjela to brdo i nitko nije otpao i sada kreće sumanuta vožnja ravnicom gdje ponovno kupimo nekoliko biciklista. U jednom trenutku dok sam bio na čelnoj poziciji u desnoj nozi me hvata grč i puštam cijelu grupu da me prođe, a ja pomalo ispravljam nogu i pokušavam smanjiti bolove od grča. Shvaćajući da je grč nastao s obzirom da nisam puno jeo (nije bilo vremena) uzimam energetsku čokoladicu i piće i malo-pomalo grč prolazi, a ja nastavljam dalje sa grupom. Nakon 3 sata vožnje prelazimo preko 101 km i shvaćam da ako izdržim(o) u grupi do kraja vožnje da će ukupno vrijeme završetka utrke biti fantastično. Prolaskom kroz Sunju dolazimo ponovno na dio koji je hupserast i ponovno dolazi do razbijanja ritma vožnje, ali sada svi znamo da je kraj uskoro i polako počinju kalkulacije za zadnjih par km i eventualni finiš utrke. U tome dijelu odlaze dvojica biciklista naprijed, ja pokušavam za njima, ali shvaćajući da neću ništa moći sam napraviti ponovno čekam grupu da dođe i sa njima vozim prema Sisku. Ulaskom u Sisak hvatamo onu dvojicu biciklista koji su nam pobjegli i još nekoliko te dolazimo do zadnjeg brda. Nakon uspona dolazi jedan S zavoj sa velikom nizbrdicom, a kako se ja bojim voziti po nizbrdici nekolicina biciklista me prelazi tako da zadnjih 500 m ponovno moram stiskati pedalu i pokušati ih uhvatiti. Međutim, neke uspijevam, a neke ne, te vožnju završavam u vremenu 3:34 h (prosječna brzina 34 kmh) i mogu reći da sam izuzetno zadovoljan sa učinkom. Bilo je fantastično voziti u grupi i svima onima koji si bili sa mnom, a koji pročitaju ovaj blog i nađu se u ovoj priči još jednom od srca čestitam. Dečki svaka čast!!
Moram priznati da nisam vozio punim gasom (možda bi bilo brže 2-3 min), jer sam nakon vožnje imao brick trčanje u trajanju od 8 km. Negdje na 5 km trčanja ugledao sam Mihaila koji je također počeo trčati i zajedno smo odradili još 3 km, a nakon toga onako znojni, prašnjavi i slatki od gelova i pića odlazimo opustiti mišiće u Kupi. Nakon kupanja Mihailo se sa obitelji vraća u Beograd, a ja sa svojom Barbarom pijem poslijepodnevnu kavu prepričavajući joj detalje utrke.
 |
| Alen Boltužić, Mihailo Živković i ja |
GARMIN PROFIL VOŽNJE
