Kako godine polako
prolaze tako se svatko u jednom trenutku uhvati analiziranja prošlosti i svega
što je do sada postigao. Niti ja nisam izuzetak. U jednom trenutku gledajući
sve akreditacije, pehare, medalje koje krase moju teretanu razmišljao sam kako to
sve skupa podijeliti sa nekime i prenijeti svoja iskustva koje sam tijekom
svoje sportske karijere stekao na nekoga drugoga. Analizirajući i sva svoja
sportska ostvarenja shvatio sam da mi nešto u njima fali. U prvi trenutak nisam
znao što, ali onda iznenada kako to vrlo često kod mene biva ideja je došla
sama. Probati ću okupiti u jednu grupu sve sisačke trkače na način koji nije do
sada bio viđen, a to je u jednu ligu u kojoj neće biti međusobnih natjecanja,
sudaca, poretka već u jednu ligu u kojoj će se svaki sudionik natjecati sam sa
sobom i pomicati vlastite granice. Bilo je to točno prije godinu dana i iskreno
nadao sam se da će ovaj koncept lige zaživjeti, ali niti u najljepšim snovima
nisam vjerovao da će se ona razviti na način na koji se razvila. Svaki učesnik
u ovoj ligi pristupa sportu, drugom sudioniku, samoj stazi sa poštovanjem i
veseljem. Ovo je liga kako ja želim reći «najbolja zabava u gradu» u kojoj
zaljubljenici u trčanje u suradnji i uz poticaj drugih ostvaruju svoje
rezultate, tj. pomiču svoje granice.
Ovo je liga u kojoj
se širi poštovanje, ljubav, ovo je liga u kojoj svaki sudionik može dobiti
odgovor na neko pitanje, ovo je liga u kojoj prevladava onaj pravi sportski i
ljudski duh koji se ponekad u ovim ludim i brzim vremenima zaboravi.
Ovo je liga u kojoj
se misli i na drugoga – onoga sporijega, onoga ranjivijega. Ono na što sam
ponosan je povjerenje koje mi moji ligaši ukazuju kada prihvaćaju moje ideje za
treninge, a posebno kada je unutar lige donesena odluka da idemo sa humanitarnom
akcijom «24 sata non-stop trčanja» za kupnju trkačkih invalidskih kolica. Odluka
je pala u par minuta i u roku od nekoliko sati skupilo se 48 trkača koji su «nosili»
teret neprekidnog trčanja. Njima su se na stazi pridružili brojni drugi hodači,
trkači i mogu reći predstavnici skoro svih sportskih klubova u Sisku. Bilo je
predivno vidjeti ta nasmijana, razdragana lica znanih i neznanih trkača koji su
svojim prisustvom uveličali ovu akciju i siguran sam da nikada do sada nitko
nije okupio ovoliki broj raznih sportaša na jednom mjestu kao što smo mi
ligaši. Isto tako, siguran sam da će i slijedeća akcija biti još bolje
organizirana i posjećenija, jer nas vodi ljubav, a ne mržnja i vrijeđanje kao
neke koji su zalutali u sport, jer kako objasniti da postoje osobe koje javno i
otvoreno pozivaju druge da ne nastupaju u vlastitom gradu na sportskim
natjecanjima. Posebno je bilo emotivno na kraju akcije kada smo objavili vijest
da smo skupili potreban iznos za trkačka invalidska kolica. Siguran sam da je
bilo onih kojima je u tome trenutku oko zasuzilo kao i meni, jer je jedan od
najljepših osjećaja kada nekome nešto daš otvorena srca, a za to ne očekuješ
ništa za uzvrat.
Ova liga ide u novu
godinu još jača, još bolja.
Ovo je i za mene
poticaj da «moje ideje ne presuše» u pogledu novih treninga i ovom prilikom
mogu najaviti jednu novu trku, odnosno «1. RAFIN IZAZOV» koji će se održati u
prosincu. A o čemu se radi, pridružite nam se i pratite nas na facebook grupi «Sisačka
divlja trkačka liga».
Dragi moji ligaši, puno Vam svima hvala na predivnih godinu dana zajedničkog druženja i idemo u novu godinu svi zajedno kao do sada sa osmjehom i trčanjem.
