Trka je prava kada je Ona samnom |
Volim biciklizam. Volim trčanje. Volim triatlon, ali moje srce kuca za daljinsko plivanje. Plivati u «otvorenim» vodama kada te nose valovi, struje, kada te prži Sunce, a drugi plivači guraju i ponekad udare poseban je osjećaj koji se za mene ne može mjeriti sa niti jednime drugime. Početkom ove godine (isti dan kada su otvorene prijave) prijavio sam se za utrke na 3 i 5 km na Europskom prvenstvu u daljinskom plivanju koje se održava od 8. do 9. 9. 2018. godine u Bledu, Slovenija.
Iako znam da nisam najbolji i iako znam da nisam trenirao kako je trebalo, jer sam kao glavnu trku ove sezone odabrao Ironman u Klagenfurtu pred sam početak utrke osjećao sam «leptire» u trbuhu. Ja sam plivao u kategoriji 40-45 i moja grupa brojala je 37 natjecatelja, a plivalo se u dvije grupe tako da je ukupni broj natjecatelja u mojoj kategoriji bio 74. Temperatura vode bila je 21 stupanj, dakle savršena za plivanje. Čim je starter dao znak za početak utrke krenuo sam jako i iako je srce htjelo držati prvu grupu plivača to na žalost tijelo nije moglo pratiti tako da su nakon par stotina metara najbolji otišli naprijed, a ja sam ostao sam u sredini. Kada nemaš grupu za plivanje koja će te vući ili u kojoj ćeš se «šlepati» tada sam moraš naći motiv. Ja sam odlučio plivati najjače što mogu pri tome pokušavajući držati isti tempo tijekom cijele utrke. Osjećaj u vodi je bio fantastičan, niti u jednom trenutku nisam osjećao bilo kakve bolove i nakon okreta na pola staze čak sam pokušavao malo i pojačati. Nakon nekog vremena osjetio sam nečiju ruku na stopalima, a što je značilo da ne plivam sam već da je barem jedan plivač iza mene. To mi je dalo dodatni motiv da mu ne dozvolim da me prijeđe tako da sam pokušavao držati prednost u odnosu na njega barem za dužinu svojeg tijela. Nekih 100 do 200 m pred ciljem smo se poravnali te sam podignuo tempo plivanja i nisam htio dozvoliti da me prijeđe. Tako smo se nadmudrivali do nekih 60 – 70 m pred ciljem kada sam odlučio pojačati najjače što mogu i pokušati održati malu prednost koju sam imao u tome trenutku. Očito se on nije snašao, jer sam nakon par sekundi vidio da zaostaje tako da sam krenuo «all out» znajući da sam ga dobio. Naravno, došao sam u cilj ispred njega i 3 km sam isplivao za 42:35.9 min. Ovo vrijeme mi je donijelo i 34. mjestu u svojoj kategoriji, a zaostatak za prvime je 9:41 min.
Iako kao sportaši želimo postići što bolji plasman moj plasman je realnost s obzirom na broj treninga i kilometražu koju sam do sada preplivao, ali sam jako zadovoljan sa svojim vremenom, jer je to vrijeme vjerojatno moje najbolje vrijeme na 3 km. Nakon utrke i B je bila zadovoljna. :)
Posebno sam emotivno vezan za Bled i natjecanja na Bledu i pored trke ovakvo natjecanje donosi i druženje sa prijateljima. Na Bledu sam vidio puno svojih plivačkih prijatelja iz svih dijelova svijeta, a posebno mi je drago bilo vidjeti jednog Makedonca sa kojime sam plivao na Farosu 2007. godine, zatim legendu daljinskog plivanja Vojislava Mijića iz Šabca (organizator Šabačkog maratona od 19 km u Savi – plivao sam tamo 2006. godine) te druženje sa svojim prijateljima iz RH.
SLIKA 1
Pred 11 godina na Bledu se održavalo Europsko prvenstvo u daljinskom plivanju i tamo je nastala slika broj 1. Na njoj se nalaze naše legende daljinskog plivanja i to s lijeve strane: Toni Pavičić Donkić za prijatelje «Briškula» - plivač koji ima za sada 2 plivanja iz Ocean 7 (La Manche i Gibraltar), čovjek koji je isplivao Zurich lake (26 km) i koji mi je puno pomogao kada sam u Zurichu 2009. godine plivao 12 sati u bazenu (29 km).
S desne strane nalazi se Siniša Staničić i svatko tko je barem jednom plivao neki maraton u RH čuo je o njemu. Čovjek profesionalno radi kao top manager u jednoj tvrtki, ima obitelj i 6 dana u tjednu brutalno trenira plivanje. Zadnjih 10 godina 1500 m pliva između 18-19 min i opako je brz i u drugim disciplinama.
Slika 1 |
SLIKA 2
Nas trojica na ovogodišnjem natjecanju. Vjerujem da ćemo se i za 11 godina slikati ponovno pored neke vode, jer plivanje je naš život. Život koji je ispunjen predivnim trenucima druženja koje ovakav ambijent i sport donose.
Slika 2 |
Plivačka ekipa - godine nas stišću, ali su nam srca mlada |
Kraljica i dečki |
Klara Ana i dečki |
Domagoj Jakopović Ribafish i ja |
Vojislav Mijić, Briškula i ja |
Kranj 2007. (ljubav prema plivanju
kod nas se razvija od malih nogu), dan prije nego je fotografirana
slika broj 2
Drugi s desna: pok. Berislav Gauš - vrhunski sportaš