Svatko od nas barem jednom u životu imao je onaj osjećaj u želudcu kada se miješaju strah, iščekivanje, razdraganost, odnosno svatko od nas osjetio je "putnu groznicu". To je groznica koja širi samo dobro raspoloženje i euforiju, ako se čovjek dobro njome zarazi. Ja sam je počeo osjećati dan prije puta kada su mi se osjećaji miješali kao kakvo uzburkano more. Putovao sam po cijelome svijetu i sam i sa obitelji, ali nikada se nisam osjećao kao u ovom trenutku. Ovo putovanje za mene, za našu obitelj je ipak drugačije. Odlazimo svi četvoro u Ameriku (dečki su privremeno zbrinuti kod naše prijateljice Irene gdje se osjećaju kao kod kuće),a kući nakon putovanja vratit ćemo se samo nas troje. Matija Luka ostaje na Sveučilištu i za njega je ovo više od putovanja. Ovo je za njega odlazak u nešto novo, jedno novo iskustvo koje će ga učiniti drugačijom osobom. I dok sjedim na aerodromu pred polazak aviona Barbara mi pokušava nešto objasniti, ali moje misli su negdje drugdje. Ja mislima plovim po obiteljskoj povijesti i u glavi vrtim scene naših života pokušavajući ih analizirati i vidjeti u njima neki dublji smisao. Međutim, možda to nije niti potrebno. Nekada je potrebno baciti se glavom u rijeku i pustiti neka te voda nosi. Neću više duljiti ovim uvodom, jer narednih 16 dana biti će godišnji odmor za pamćenje. Pokušati ću prenijeti dio atmosfere putovanja i novih iskustava pisanjem ovog serijala bloga pod nazivom "AMERIKA 2016". Ovo je i moj dar mojima najbližima... Volim Vas....
Pa da ne duljim,
ZRAČNA LUKA "FRANJO TUĐMAN"
Nakon ranojutarnjeg dizanja u 3,45 sati, jutarnje higijene Barbarin tata i brat su došli do nas kako bi nas odvezli na aerodrom koji je od naše kuće udaljen oko 40 km ili pol sata lagane vožnje.
Vjerojatno svi u žargonu zagrebački aerodrom nazivaju "Pleso", a što nije službeni naziv zračne luke jer je službeni naziv "Franjo Tuđman".
Let od Zagreba do Frankfurta traje sat i pol, a letjeli smo našim avio prijevoznikom. Možda sam sentimentalan, možda sam patriotski nastrojen, ali Croatia Airlines je po meni jedna od boljih avio kompanija.
ZRAČNA LUKA FRANKFURT NA MAJNI
Zračna luka
"Rajna - Majna" službeni je naziv aerodroma u Frankfurtu te je ova
zračna luka najprometnija u Njemačkoj po putničkom prometu, a treća u Europi
(iza Londonskog Heathrow-a i Pariškog Charles de Gaullea). Preko ove zračne
luke odvija se zračni promet sa 264 odredišta u 113 zemalja svijeta. Sama
zračna luka ima 3 Terminala: Terminal 1, Terminal 2 i Lufthansin terminal 1.
klase.
Terminal 1
najstariji je i najveći Terminal, a vanjski dio Terminala dugačak je 420
metara, a 2012. godine sa desne strane Terminala otvoren je aneks dugačak 800 m
nazvan Terminal Plus. Taj dio Terminala koristi isključivo Lufthansa i članice
Star Alliance grupacije koju između ostalih avio-prijevoznika čini i Croatia
Airlines kao i američki United sa kojime i mi letimo u Chicago.
Kapacitet Terminala
1 je 50 milijuna putnika te ima 54 izlaza opremljenih avio mostovima.
ZRAČNA LUKA O'HARA
Grad Chicago ima
dva aerodroma i to O'Hara na koji smo sletjeli i Midway.
Koliko je zračnu
luka velika i prometna govori posebno podatak da je 2014. godine ovo bila
najprometnija zračna luka na svijetu i to ispred zračne luke u Atlanti koja je
ovu titulu imala u periodu od 2005. do 2014. godine. Godine 2015. ovaj aerodrom
bio je 4. na svijetu po putničkom prometu.
Aerodrom je 10
puta bio proglašen najboljim aerodromom u Sjevernoj Americi, a opet s druge
strane bio je i proglašavan zajedno sa drugim aerodromom u Chicagu najgorim
aerodromskim sustavom za kašnjenje.
Nakon sletanja u
Chicago naše putovanje do prvog odredišta nije bilo gotovo, jer nas je čekala
vožnja automobilom u dužini od 300 km do prvog grada koji ćemo posjetiti na
ovoj našoj američkoj turneji, a to je Indianapolis. Umorni nakon 27 sati putovanja ovaj dan je konačno gotov. Vjerujem da je ludost voziti 300 km nakon 24 sata što smo bili na putu, ali za ljubav kćerke ništa nije teško.
Zašto smo išli u Indianapolis i što ćemo tamo raditi biti će predmet novog posta, zato stay tuned...........
