Miran san noć prije trke parala je grmljavina i izuzetno teška i obilna kiša koja je svakom od nas ukazivala da od trke neće biti ništa i da smo vikend proveli u Ljubljani čak i ne turistički s obzirom na vrijeme.
Kako je rekao Želja Jambrović "Bog ponekad ne može čuti jednog čovjeka kada nešto moli, ali čuje nekoliko stotina ljudi koji Ga traže za istu stvar".
Može se reći da nas je On svakako čuo, jer je jutro prije utrke bilo bez bilokakvih padalina, a cesta se počela sušiti. Ovo je obećavalo jednu od boljih vožnji, odnosno "utrku života".
Start utrke bio je u 9 sati, a kretalo se svakih 3 minute s obzirom na grupu u kojoj se nalazite.
Prvih 13 km bila je "zatvorena vožnja" kroz Ljubljanu, a nakon toga je krenulo.
Adrenalin, broj biciklista (1000), dobro vrijeme učinili su svoje te sam krenuo izuzetno jako s obzirom na moje mogućnosti.
Odmah na startu formirale su se nekoliko grupa i oni najbrži koji su vozili i preko 50 km/h su otišli naprijed.
Moj plan je bio izdržati što duže u jednoj od "normalnijih" grupa, a to znači vožnja od 35 km/h do 45 km/h.
Uspio sam izdržati takvu vožnju sve do prvog brda gdje su se grupe počele ponovno raspadati. Sam uspon na prvo brdo bio mi je relativno lagan i moram priznati da sam se i "štedio" za ostatak trke,jer sam znao da još puno vožnje ima.
Nakon spusta niz brdo ponovno su se počele formirati grupe podjednako spremnih i jakih biciklista i ponovno jurnjava.
Ova Franja ima dva brda od kojih je zahtjevnije "Kladje". Duljinu od 6,6 km i prosječan uspon od 6,8 % odvezao sam za 32:04 min.
Nakon toga slijedi izuzetno strm spust, a kako imam veliku strah od nizbrdice i tu kočim kao da mi je zadnje bilo je biciklista koji su me stigli.
Međutim, znao sam da će se ponovno formirati grupa te sam pročekao jednu te smo formirali grupu od cca 50 - 70 vozača i prava vožnja je krenula.
Moram priznati da je vožnja u pelotonu fantastična stvar, a posebno kada se prelaze biciklisti koji ne voze u grupi.
Naprosto imate osjećaj da živi organizam prođe preko vas i proguta vas.
Ja kakav jesam davao sam i smjenu te sam u nekoliko navrata vukao grupu iako sam dobio savjet da se držim sredine i da se šparam. O kakvoj se brzini radi dovoljno govori činjenica da je prosječna brzina bila preko 37 km/h zadnjih cca 80-ak kilometara.
Sama vožnja pred kraj postala je lagano "nervozna" jer se tempo prekidao te se u jednom trenutku vozi 30 km/h, a u drugom preko 45 km/h.
Moj plan je bio držati se sa vanjske strane grupe i u jednom trenutku pokušati iskočiti iz grupe i sam se dovesti u Ljubljanu, jer sam znao da ima nekoliko zavoja i kružnih tokova gdje bi moglo biti padova.
Plan sam pokušao ostvariti i cca 2 km od cilja rekao sam sebi da je ovo "biti ili ne biti", odnosno "krenuti ili ne" te sam skupio svu snagu koji sam imao i stisnuo pedale.
Naravno 2 km ne možeš šprintati te sam zadnjih 300-400 m bio prestignut od nekolicine biciklista, a što mi nije problem, jer je ipak većina ostala iza mene.
Dodatnu snagu sam dobio kada sam vidio da prestižem dvojicu svojih dečki iz Kluba,a kada sam skužio da me ne prate mojoj sreći nije bilo kraja.
Nekoliko statističkih podataka:
- ukupna vožnja trajala je 4:45:15 h (sa "zatvorenom vožnjom)
- vrijeme trke 4:16:10 h
- ukupan poredak: 503/975
- poredak u grupi: 62/162.
Izuzetno zadovoljan i ponosam na sebe, ali to je samo rezultat teških i napornih treninga proteklih mjeseci.
Svi dečki su izvezli utrku i nije bilo padova. Sa rezultatima smo svi zadovoljni i ovoj je uvertira koja nas čeka za listopad i našu tradicionalnu klubsku utrku, feštu, druženje u Umagu.
PROFIL UTRKE
Proučavanje staze i svega oko utrke:
Večera pred trku (možeš iz Bosne, ali ona ne iz tebe):
Moja splitska ekipa (TK X Podstrana)
Poziranje pred Hotelom:
Moji dečaci iz BK Roda:
Jedna sa dirke:
Klopa poslije dirke:
