Nakon Božićnih i novogodišnjih blagdana i nakon što sam odvezao #Festive500 uzeo sam si par dana odmora. U stvari nisam si ih niti uzeo već me neka prehleda složila tako da sam se zadnjih par dana povlačio po krevetu sav «isprebijan». I sa ovom prehladom novogodišnje kupanje nema nikakve veze, jer je Kupa bila sasvim ugodnih 2 stupnja. Od ove godine odlučio sam uvesti neke promjene u svoju trening rutinu, a jedna je i «povratak u rudnik». Upravo zbog lagane prehlade nisam htio ništa forsirati tako da sam sa treninzima počeo prije neki dan. Danas sam bio bahat i odmah sam naučio lekciju o pripremljenosti i pokornosti. Očito nekada trebaš pasti da bi znao poštivati ono što radiš. Naime, danas sam ima dugačko trčanje i iako sam mislio da sam ok očito se tijelo nije u potpunosti odmorilo, a što se tijekom trčanja i pokazalo. Osim toga, na trčanje koje je trajalo dosta dugo (hm,....) ponio sam samo jedan gel misleći da će mi to biti dovoljno. Sam trening bio sam prisiljen skratiti za nekih 15 % i to mi se nije desilo već dugo, ali jednostavno tijekom trčanja lupio sam u «zid» i potrošio sve energetske rezerve koje sam imao tako da sam se jedva dokopao kuće i sigurnosti doma. Snijeg koji je u početku padao, a da bi kasnije prešao u kišu pa ponovno u snijeg nije mi pomogao već me je trčanje po takvoj stazi još više umorilo. Ali, ovo je i lekcija da nikada ne trebamo podcjenjivati trening i izazove koji su na treningu pred nama. Ovo mi je isto tako podsjetnik da na izuzetno dugim treninzima samo volja nije dovoljna već je potrebno i gorivo koje će «tjerati» tijelo naprijed.
Za «kaznu» sam malo proučavao Internet i gledao iskustva drugih pa sam vidio da ekipa kao energiju koristi vodu u kojoj su pomiješali sol (60 g na 1 l vode = 6 %, kažu da tijelo u sat vremena može probaviti 8 % otopinu) i glukozu. Pokušati ću i ovo pa da vidim kako će tijelo reagirati na ovaj primitivan, ali sigurno najzdraviji način hidratacije.