SISAČKA DIVLJA TRKAČKA LIGA

Kako godine polako prolaze tako se svatko u jednom trenutku uhvati analiziranja prošlosti i svega što je do sada postigao. Niti ja nisam izuzetak. U jednom trenutku gledajući sve akreditacije, pehare, medalje koje krase moju teretanu razmišljao sam kako to sve skupa podijeliti sa nekime i prenijeti svoja iskustva koje sam tijekom svoje sportske karijere stekao na nekoga drugoga. Analizirajući i sva svoja sportska ostvarenja shvatio sam da mi nešto u njima fali. U prvi trenutak nisam znao što, ali onda iznenada kako to vrlo često kod mene biva ideja je došla sama. Probati ću okupiti u jednu grupu sve sisačke trkače na način koji nije do sada bio viđen, a to je u jednu ligu u kojoj neće biti međusobnih natjecanja, sudaca, poretka već u jednu ligu u kojoj će se svaki sudionik natjecati sam sa sobom i pomicati vlastite granice. Bilo je to točno prije godinu dana i iskreno nadao sam se da će ovaj koncept lige zaživjeti, ali niti u najljepšim snovima nisam vjerovao da će se ona razviti na način na koji se razvila. Svaki učesnik u ovoj ligi pristupa sportu, drugom sudioniku, samoj stazi sa poštovanjem i veseljem. Ovo je liga kako ja želim reći «najbolja zabava u gradu» u kojoj zaljubljenici u trčanje u suradnji i uz poticaj drugih ostvaruju svoje rezultate, tj. pomiču svoje granice.

Ovo je liga u kojoj se širi poštovanje, ljubav, ovo je liga u kojoj svaki sudionik može dobiti odgovor na neko pitanje, ovo je liga u kojoj prevladava onaj pravi sportski i ljudski duh koji se ponekad u ovim ludim i brzim vremenima zaboravi.

Ovo je liga u kojoj se misli i na drugoga – onoga sporijega, onoga ranjivijega. Ono na što sam ponosan je povjerenje koje mi moji ligaši ukazuju kada prihvaćaju moje ideje za treninge, a posebno kada je unutar lige donesena odluka da idemo sa humanitarnom akcijom «24 sata non-stop trčanja» za kupnju trkačkih invalidskih kolica. Odluka je pala u par minuta i u roku od nekoliko sati skupilo se 48 trkača koji su «nosili» teret neprekidnog trčanja. Njima su se na stazi pridružili brojni drugi hodači, trkači i mogu reći predstavnici skoro svih sportskih klubova u Sisku. Bilo je predivno vidjeti ta nasmijana, razdragana lica znanih i neznanih trkača koji su svojim prisustvom uveličali ovu akciju i siguran sam da nikada do sada nitko nije okupio ovoliki broj raznih sportaša na jednom mjestu kao što smo mi ligaši. Isto tako, siguran sam da će i slijedeća akcija biti još bolje organizirana i posjećenija, jer nas vodi ljubav, a ne mržnja i vrijeđanje kao neke koji su zalutali u sport, jer kako objasniti da postoje osobe koje javno i otvoreno pozivaju druge da ne nastupaju u vlastitom gradu na sportskim natjecanjima. Posebno je bilo emotivno na kraju akcije kada smo objavili vijest da smo skupili potreban iznos za trkačka invalidska kolica. Siguran sam da je bilo onih kojima je u tome trenutku oko zasuzilo kao i meni, jer je jedan od najljepših osjećaja kada nekome nešto daš otvorena srca, a za to ne očekuješ ništa za uzvrat.

Ova liga ide u novu godinu još jača, još bolja.

Ovo je i za mene poticaj da «moje ideje ne presuše» u pogledu novih treninga i ovom prilikom mogu najaviti jednu novu trku, odnosno «1. RAFIN IZAZOV» koji će se održati u prosincu. A o čemu se radi, pridružite nam se i pratite nas na facebook grupi «Sisačka divlja trkačka liga».

Dragi moji ligaši, puno Vam svima hvala na predivnih godinu dana zajedničkog druženja i idemo u novu godinu svi zajedno kao do sada sa osmjehom i trčanjem.