Ovaj vikend u Rijeci održalo se Otvoreno bazensko prvenstvo RH u plivanju na 5km, a na kojem sam se i ja natjecao. Prošlo je puno godina od kada sam zadnji put plivao utrku na 5 km, jer jednostavno tijekom vremena izgubio sam motiv, počela su me ramena boliti i jednostavno našao sam se u drugome sportu (triatlonu). Međutim, daljinsko plivanje je moja prva i najveća ljubav i zadnjih nekoliko mjeseci posvetio sam se malo jačim treninzima plivanja, jer sam baš želio nastupiti na ovom natjecanju i nekako vidjeti gdje sam i da li ima smisla vratiti se na početak i ponovno se upustiti u utrke u daljinskom plivanju (Kraljica će me ubiti, jer nije dosta da me prati na triatlonskim utrkama – sada će me ponovno početi pratiti i na plivačkim). Zadnji treninzi pokazali su da imam formu, a jedan od odličnih pokazatelja je bilo i plivanje 6,5 km u komadu u malom bazenu (260 puta) gdje sam nakon te dionice imao snage još plivati, a tijelo nije pokazivalo nikakve znakove umora.
Dizanje u 6, lagana vožnja do Rijeke i na bazenu na Kantridi stigao sam u 8 sati, naravno prvi. Jutarnja kava, novine i čekanje starta. Polako su natjecatelji počeli pristizati, a što je značilo da je vrijeme za rasplivavanje te sam se rasplivao 500 m. Bio sam smiren. U glavi sam složio priču da je to još jedan dan u «uredu» i da se ništa ne treba razlikovati od redovnih mojih treninga. Dobro, plivati ću malo brže.
Pred sam start dobivam hrpu poruka od svoje ekipe iz Siska i odlazim na startni blok. Start nije iz «vode» već sa svake strane bloka, a u stazi plivamo po dvojica – jedan s lijeve strane, drugi s desne strane (ja sam bio desni). Dogovaramo se da ćemo skočiti na noge i onda krenuti, a sve da nam naočale ne padnu sa lica.
 |
| "Uvik kontra" |
«Na svoja mjesta»… «Piiiiii» i krenuli smo plivati. Plan je bio plivati tempom koji mi odgovara i ne raditi neke velike oscilacije tako da sam krenuo dosta oprezno, ali prvih 100 m bilo je za 1:20 min, a nisam s tom brzinom imao nekih posebnih problema. Ja sam bio u stazi 8, a moj veliki sportski konkurent i prijatelj Žarko Salopek bio je u stazi broj 5 i odmah nakon starta vidio sam da sam ga ostavio nekoliko metara. Tijekom svoje plivačke karijere on mi je bio «meta», ali ja sam bio «njegova» i ponekad nije bilo bitno koji smo došli u poredku, već je bilo bitno «Koji je došao Žare?».
Nekada sam ja bio ispred njega, nekada on, a na ovo natjecanje došli smo sa podjednakim vremenima tako da je ova utrka bilo ponovno u duhu onih naših starih – tko će biti bolji. Kako sam vidio da polako zaostaje dao sam si motiv da ga probam ostaviti barem za 100 m i onda plivati komotno znajući da me neće moći stignuti. Iz metra u metar, iz dionice u dionicu utrku sam kontrolirao u potpunosti i nakon određenog vremena ponovno sam Žareta ostavio za 100 m tako da sam sada imao preko 200 m prednosti. Baš sam se dobro osjećao i baš sam guštao u plivanju. Iako je takvo plivanje izuzetno zamorno i psihički teško niti u jednom trenutku nisam osjetio bilo kakvu krizu već naprotiv euforiju, jer sam bio svjestan da stroj dobro radi i da bi ovo trebalo biti odlično vrijeme. Sudac na pruzi svakih 100 m koje preplivamo okrene u brojčaniku tako da u svakom trenutku znamo koju dionicu plivamo. Nisam se s time opterećivao znajući da to može uzrokovati krizu. Plivao sam i plivao i pokušao sam držati isti tempo. Prvi puta sam pogledao na brojčanik i vidio sam broj 12. To je značilo da je ostalo samo 12 dionica za isplivati i iskreno sam se iznenadio, jer sam mislio da ih ima nešto više. Znao sam da je kraj vrlo brzo i sve sam onako rutinski završio tako da sam 5 km isplivao za 1:16.35 h (za sat sam isplivao 4 km), a moj konkurent i prijatelj Žare za 1:20.20. Nakon utrke slijedio je onaj ljepši dio, a to je druženje sa svojim plivačkom ekipom (Šito, Josipe, Mate, Žare, baš ste mi uljepšali dan) uz kavu i hladni Pepsi.
 |
Žarko Salopek i ja
|
 |
| Prolazna vremena - moja su s desne strane |
Međutim, mogu ja biti frajer i plivati, ali da nema moje Kraljice ne bi bilo ništa od toga. Iako ona nije išla ovaj put samnom u Rijeku kada sam se vratio doma ručak je bio na stolu, omiljeni kolač od jagoda se hladio, a njezin osmijeh me je dočekao. Zbog toga mi je ova utrke još više draža, a sada moram ja biti njoj dobar, jer uskoro kreće svaki vikend neka utrka……
