Fažana. Mali istarski gradić koji se nalazi nekoliko kilometara kraj Pule, ali gradić sa velikom i bogatom povijesti. Fažana je poznata po tvornici srdela te se tijekom kolovoza tamo organizira festival srdela. Fažana je poznata i po barci Batani - mali gaz, ravno dno i koso nagnute oplate. Batana ima ravnu nagnutu pramčanu staturu, nema kobilice. Nekad je imala trokutasto jedro, a jarbol je prolazio kroz klupu. U Fažani se nalazi i Crkva Svetog Kuzme i Damjana, a posebnost crkve je da to najniža crkva na nadmorskoj visini u Istri (1 m). Fažana je ipak najpoznata kao rodno mjesto europskog i svjetskog prvaka i olimpijskog pobjednika u boksu velikog Mate Parlova.
 |
| Spomenik Mati Parlovu |
U takvom gradiću bogate povijesti održalo se protekli vikend Državno Prvenstvo u daljinskom plivanju na 3 km.
Kraljica nije bila zainteresirana da ide samnom na utrku, jer su njoj utrke ispod 5 sati nezanimljive pa je samnom išao moj tata Ivan zvani Ivo San Loren. Ivo San Loren je bio samnom na puno mojih utrka pa je to bio dodatni motiv da ovu utrku plivam najjače što mogu. Jutro je bilo kišovito, ali more je bilo kao ulje te je sve ukazivalo da će ovo biti fantastična utrka. Nekih sat vremena prije utrke dolazi moj prijatelj Žarko Salopek i nakon što smo se pozdravili kreće sa «trash talk»-om. «Puno sam trenirao. Sve ću pobijediti» i dr., a ja sam samo šutio, jer znao sam da je trenirao i da ga vodim sa jednom utrkom (Državno u Rijeci na bazenu) i da je sigurno došao spreman, a kao sportaš i «napaljen» na rezultat. Nisam se dao smesti, a Ivo San Loren je samo slušao priču iščekujući početak, a posebno kraj utrke.
 |
| Žarko Salopek Žare i ja |
Nakon što je glavni sudac dao znak za start krenuo sam dosta jako želeći se pozicionirati na što bolje mjesto i pokušati pobjeći od Žareta, jer smo bili vrlo blizu na startu. Nekih 20-30 m od starta on mi se priključio i sada je počelo mentalno nadmudrivanje između nas dvojice. Moram priznati da više nikoga nisam pratio, ali isto tako znao sam da plivamo dosta jako i da bi moglo biti svašta do kraja. Plivalo se dva kruga po 1,5 km i prvi krug je protekao u tempo plivanju bez bilo kakvih ideja ili s njegove ili moje strane za bijegom. Glava pored glave, međusobni zaveslaji koordinirani prvi krug smo vrlo brzo završili. Ulaskom u drugi krug i nakon okreta oko prve bove Žare naglo skreće desno. Ja ga pratim, jer je do kraja cijeli krug i nema potrebe se odvajati. Plivamo jedno pored drugoga, ali niti ja niti on ne kreće naprijed. Nakon nekih 100-200 m plivanja shvaćam da smo u potpunosti fulali smjer, a to sam primijetio po morskom dnu. Druga bova nalazi se daleko na pučini i u prvom krugu se prema njoj gubi dno, a sada plivamo skoro u plićaku. Gledam iz vode i tražim bovu, a primjećujem da se Žare u potpunosti prepustio meni da vodim brigu oko orijentacije. U jednom trenutku nekih 20 m s lijeve strane vidim jednog plivača i tražim pogledom ispred njega da li ide na bovu. U tome trenutku vidim ju i vrijeme je za prvi pokušaj bijega. Puštam Žereta da malo krene naprijed smatrajući da će se «upecati» i da će krenuti još jače kada vidi da zaostajem. U tome trenutku on kreće, a ja radim manevar skoro pod pravim kutom i plivam za onim plivačem. Uskoro ga stižem, ali ga ne želim prestignuti već se neko vrijeme draftam i na taj način odmaram za završni sprint. Plivamo do bove i sada je ideja prvi okrenuti, jer na taj način mogu izabrati dobru putanju za završni sprint. Daljinsko plivanje je opaki sport. To je nadmudrivanje tijekom cijele utrke i na polovici utrke trebaš «graditi» završetak utrke. Bitno je sve kontrolirati i slagati kockice za kraj. Nakon okreta oko srednje bove plivamo paralelno ja i taj plivač, ali vidim da nas je Žare stigao. Znao sam da je potrošio dodatnu energiju, jer smo podjednaki i znam kako bi se ja osjećao na njegovom mjestu. Sada je vrijeme za «pecanje». Kreće #sharkmode. Plivamo sva trojica paralelno i krećem u akciju. Kontrolni sprint da vidim kako reagiraju. Obojica prihvaćaju «igru» i plivamo malo jače nego uobičajeno. Smirujem i plivam dalje. Ono što je sigurno je da u trenutku zadnjeg sprinta ne može me nitko dobiti. Možeš me pobijediti tijekom utrke, ali ako dođemo u zadnjih 200 m nema šanse. Ovdje počinjem graditi završni čin ove utrke i koristim još nekoliko trikova kako bi se postavio u najbolji položaj za završni napad. Koji su to trikovi? Eh, dugo godina plivam, imam puno utrka u nogama i rukama i ne mogu otkriti one male stvari koje čine razliku. Zato sam i bolji j završnom fazi od onoga tko je pored mene. Znam da na obali Ivo San Loren čeka i gleda kako će se ova priča razviti. Osjećam da se tempo diže, da svi krećemo naprijed, ali do cilja ima nekih 150 m. Još je rano za krenuti i puštam plivača pored sebe da krene. S desne strane vidim da Žare zaostaje i sada smo ostali nas dvojica. Plivamo, 100 m do kraja. Još neee, još strpljivo…. 70 m do kraja, bacam pogled na lijevu stranu i ne vidim Žareta. Znači on je zaostao. Nema opasnosti od njega. Nas dvojica. 50 m od cilja. Vidim da ovom putanjom plivanja ja imam ljepšu poziciju do cilja. Sad… sad je vrijeme krenuti. Dižem gas najjače što mogu… To su sekunde koje čine razliku. Ili ću puknuti ili ću dobiti ovaj dvoboj. Zadnjih 20 m pojačavam najjače što mogu i vidim da sam se odlijepio… Gotovo je. Ovaj dvoboj sam dobio. 3 km završio sam za 44:15 min. Tempo na 100 m - 1:29 min. I vodim Žareta 2:0. Zadovoljan sam sa ovom utrkom. Kontrolirano plivanje do kraja. Taktički sam je dobro posložio i dobro sam procijenio konkurenciju. S obzirom na to da tjedno imam samo 3 treninga plivanja vrhunski rezultat. Još da počnem jače trenirati gdje bi mi bio kraj.
U nedjelju je bio odmor. Putovali smo iz Pule za Sisak iako sam imao u planu tu relaciju odraditi biciklom. Poslušao sam mudre riječi svoje Kraljice koja je rekla da ne idem da će biti loše vrijeme. Hm, opet je bila u pravu. U stvari, svaki put je u pravu. Dolazimo doma, a telefon zvoni. Ivo San Loren zove da mi još jednom čestita i kaže da sam dobro taktički odradio utrku. To me veseli, jer on poznaje daljinsko plivanje i puno puta je bilo kritike. U ponedjeljak oblaci su se navlačili oko Siska, a ja sam imao dozvolu da mogu 2 dana sa biciklom na izlet. Hm, kuda ići. Plan je bio Sisak – Plitvice – Bihać – Kostajnica i doma. Zovem Plitvice kažu očekuju kišu. Zovem Slunj isto. A mene svrbi. Ja bih krenuo. Na kavi s dečkima gledamo prognozu i odlučujem ipak krenuti. Gdje? Pojima nemam. Na brzinu se oblačim, stavljam stvari na bajk za 2 dana i krećem.
Sisak – Kostajnica. Plan je bio prema Bihaću s ove strane, ali kiša u daljini me okreće. Idemo na drugu stranu. Dubica. Naravno, palačinke u «Starom fijakeru».
Gdje sada? Banja Luka? Ne, odlučujem se za nešto drugo. Vozim za Jasenovac i tamo posjećujem Memorijalni centar «Jasenovac». To sam oduvijek htio vidjeti, a sada sam to i učinio. Oni koji čitaju moje blogove znaju da imam seriju blogova pod nazivom «Spomenici». Ideja je biciklom doći do nekog spomenika i tamo se slikati. Ne gledam razlog postavljanja spomenika već sam spomenik kao takav. Bjuti i ja smo bili na Kozari, Podgariću, Majuru (spomeniku Gordanu Ledereru), Sisku, a sada je došao red i na Jasenovac. Spomenik se zove «Kameni cvijet», a autor je Bogdan Bogdanović.
Spomenik je završen i svečano otvoren 1966. godine. I sama činjenica da je cvijet sagrađen od betona ima svoju simboliku. Kada se posjetitelj za vrijeme toplog, sunčanog dana nađe unutar spomenika, temperatura postaje iznimno visoka, što posjetitelju stvara dojam da se nalazi usred pakla. Nakon Jasenovca put me vodi prema Novskoj. Od Novske do Kutine ima nekih 25 km i tu osjećam posljedice vručine. Izuzetno je sparno i vruče i jedva čekam dolazak u Kutinu gdje sam se planirao odmoriti. Ulazim u grad, ali ne stajem nego idem dalje. Prvo mjesto je Repušnica i tu me grčevi počinju loviti u nogama. Nemam vode i vrijeme je za stati. Na plus 100 ispred dućana sjedi lokalni cuger. Vidiš mu po faci da su mu bubrezi hektolitre pive i žestice pročistili. Pitam ga da li mi može pogledati bike dok sam u dućanu. Pa naravno da može, jer ne ide nikuda. Ulazim u dućan, kupujem vodu i 2 pive. Pivo iz dućana. Tko nije probao mora doživjeti taj osjećaj. Sjedam pored njega, dajem mu pivo, a njegovo lice puno smijeha kao malo dijete koje je dobilo bonbone. Ispred nas kosi travu neki dečko i nemam ništa s njime. Nakon nekog vremena završava sa poslom i nešto komentira cuger. Pa daa? Znam ga. Dolazi do nas, a ja mu govorim znam te. Frajer me gleda u čudu i kada sam se predstavio on mi se počinje ispričavati, jer me nije prepoznao. Bio mi je stranka. Još i sada nekoliko desetaka vlasnika vikendica u okolici spominju provalnika koji im je uzeo stvari. Svijet je baš mali i rado bih ostao s njima, ali idem dalje.
Iz Kutine prema Popovači i dalje prema Sisku. Dolazim u Sisak i pravac Gema. Pivo i voda. Vodai pivo, ne znam kojim redom sam popio, ali sve je nestalo u sekundi. Garmin pokazuje 170 km i do kuće imam 10 km. Nije fora. Prije nekih mjesec dana odvozio sam preko 200 km, a sada je vrijeme da tu dionicu povećam. Sjedam na bajk i nakon 204 km ukupno odvezenih gotov sam. Kraljica je bila u shoppingu sa Pilencetom i taman smo u isto vrijeme došli doma. “Gdje si bio?” pita me Kraljica. “Gdje sam,što?”, odlazim na put bez snova. Samo umor i veselje ispunjenog dana.
 |
| Pred put |
Sisak – Kostajnica. Plan je bio prema Bihaću s ove strane, ali kiša u daljini me okreće. Idemo na drugu stranu. Dubica. Naravno, palačinke u «Starom fijakeru».
 |
| Palačinke u "Starom fijakeru" |
 |
| Bjuti u Memorijalnom centru Jasenovac |
 |
| Kameni cvijet |
Spomenik je završen i svečano otvoren 1966. godine. I sama činjenica da je cvijet sagrađen od betona ima svoju simboliku. Kada se posjetitelj za vrijeme toplog, sunčanog dana nađe unutar spomenika, temperatura postaje iznimno visoka, što posjetitelju stvara dojam da se nalazi usred pakla. Nakon Jasenovca put me vodi prema Novskoj. Od Novske do Kutine ima nekih 25 km i tu osjećam posljedice vručine. Izuzetno je sparno i vruče i jedva čekam dolazak u Kutinu gdje sam se planirao odmoriti. Ulazim u grad, ali ne stajem nego idem dalje. Prvo mjesto je Repušnica i tu me grčevi počinju loviti u nogama. Nemam vode i vrijeme je za stati. Na plus 100 ispred dućana sjedi lokalni cuger. Vidiš mu po faci da su mu bubrezi hektolitre pive i žestice pročistili. Pitam ga da li mi može pogledati bike dok sam u dućanu. Pa naravno da može, jer ne ide nikuda. Ulazim u dućan, kupujem vodu i 2 pive. Pivo iz dućana. Tko nije probao mora doživjeti taj osjećaj. Sjedam pored njega, dajem mu pivo, a njegovo lice puno smijeha kao malo dijete koje je dobilo bonbone. Ispred nas kosi travu neki dečko i nemam ništa s njime. Nakon nekog vremena završava sa poslom i nešto komentira cuger. Pa daa? Znam ga. Dolazi do nas, a ja mu govorim znam te. Frajer me gleda u čudu i kada sam se predstavio on mi se počinje ispričavati, jer me nije prepoznao. Bio mi je stranka. Još i sada nekoliko desetaka vlasnika vikendica u okolici spominju provalnika koji im je uzeo stvari. Svijet je baš mali i rado bih ostao s njima, ali idem dalje.
 |
| Ekipa i ja |
Iz Kutine prema Popovači i dalje prema Sisku. Dolazim u Sisak i pravac Gema. Pivo i voda. Vodai pivo, ne znam kojim redom sam popio, ali sve je nestalo u sekundi. Garmin pokazuje 170 km i do kuće imam 10 km. Nije fora. Prije nekih mjesec dana odvozio sam preko 200 km, a sada je vrijeme da tu dionicu povećam. Sjedam na bajk i nakon 204 km ukupno odvezenih gotov sam. Kraljica je bila u shoppingu sa Pilencetom i taman smo u isto vrijeme došli doma. “Gdje si bio?” pita me Kraljica. “Gdje sam,što?”, odlazim na put bez snova. Samo umor i veselje ispunjenog dana.
 |
| Pivo u Gemi |
