OCEANS SEVEN: ESTREHO DE GIBRALTAR
 |
| Stiliziran znak pod kojim plivam (lijevo B - Barbara, sredina M - Matija, desno K - Klara) |
Zadnja dva ljeta svjedoci smo pokušaja jedne od naših najboljih plivačica Dine Levačić da otpliva rutu Vis – Split (54 km). Prošle godine Dina Levačić je odustala 3 kilometra prije cilja, a ove godine zbog zdravstvenih razloga na 30 i nekom kilometru. Iako bi neki rekli da je to neuspjeh za mene je to fantastičan uspjeh, jer je na ovaj način Dina pokazala kako rad i upornost mogu ljudsko tijelo utrenirati da pliva i preko 50 kilometara u kontinuitetu. Dinu i njezine roditelje Željanu i Mladena znam dugi niz godina, jer se tijekom ljeta redovno viđamo po maratonima, a i klinci su nam bili zajedno u reprezentaciji i međusobno su plivali. Osim ovog plivanja Dina upravo piše hrvatsku povijest, ali i svjetsku povijest plivanja. Naime, ona je za sada jedina hrvatska plivačica koja ima otplivanih 3 najveća preplivavanja, a koja idu u grupu Oceans Seven te će ove godine ostvariti i svoje 4. preplivavanje – Tsugaru chanel.
OCEANS SEVEN naziv je 7 najvećih preplivanja na svijetu po uzoru na 7 planinski vrhova preko 8000 m. I dok postoje brojni alpinisti koju su se popeli na svih 7 planinskih vrhova trenutno je u svijetu samo 14 osoba koje su uspješno preplivale svih 7 preplivavanja te će Dina kada završi biti sigurno među 20 osoba koji su to ostvarili. Svaka lokacija u ovoj grupi nosi svoje opasnosti pa tako na slijedećem preplivavanju u Japanu Dina će se boriti sa hladnim morem, jakim strujama i meduzama jedva vidljivim golim okom, ali smrtonosnima.
Ali, kakve to veze ima samnom?
Prije ovog triatlonskog života koje mi okupira pretežiti dio slobodnog vremena bavio sam se daljinskim plivanjem. Nisam nikada bio najbrži, ali sam putovao po svijetu i plivao te se družio sa najboljim plivačima svijeta. Još i danas imam kontakte ostvarene prije 15 i više godina kada sam vodu dijelio sa njima. Postoje brojne anegdote sa tih utrka tako na primjer: prvi sam plivač iz RH zajedno sa Aleksandrom Tompom koji je poslije Domovinskog rata plivao Utrku mira i prijateljstva Jarak – Šabac u duljini od 19 km.
 |
| 2006 - Jarak - Šabac |
Bio sam u Cancunu cimer sa prvim olimpijskom pobjednikom u utrci na 10 km (London 2008,) Maarten van der Weijden (dečko je prebolio leukemiju, a nedavno je po kanalima u Nizozemskoj plivao bez prestanka preko 160 km), redovno se čujem sa 10-strukim prvakom svijeta i sigurno jednom od najvećih legendi daljinskog plivanja Petrom Stoychevom, bio sam član egipatskog tima i «coach» na pontonu za hranjenje tijekom 25 km utrke u Sevilli 2008. godine kada sam pratio svojeg «brata od druge mame» Mohameda El Zanatya (egipatskog plivača koji je također nastupio u Londonu 2008. godine). Plivao sam skoro na svim kontinentima svijeta i jedan blog nije dovoljan opisati sve što smo Kraljica i ja prošli dok smo putovali i dok sam plivao.
 |
| 2007 - UAE - Ajman |
 |
| Singapore 2007 - Mohamed i Maarten |
Kada se spomene daljinsko plivanje moje srce preskoči i počne drugačije kucati. To je strast koja me tjera i danas da plivam.
Sve svoje utrke daljinskog plivanja gradio sam polagano i malo-pomalo dizao sam si ljestvicu i tražio dodatni motiv. Nakon nekoliko godina plivanja i nakon što sam tri puta preplivao Faros maraton (Stari Grad ) u duljini od 16 km odlučio sam se za ući u grupu osoba koje su plivale Oceans Seven te sam si za 2009. godine postavio cilj: Gibraltarski tjesnac.
U trenutku kada sam odlučio plivati Dina još nije započela svoju avanturu preplivavanja te su u tome trenutku postojala sam dva plivača koja su nešto od tih kraljevskih preplivavanja isplivali.
Prvi plivač je legenda daljinskog i svjetskog plivanja: Veljko Rogošić koji je isplivao La Manche, a drugi je moj prijatelj Toni Pavičić Donkić – za prijatelje Briškula koji je isplivao La Manche i Gibraltarski tjesnac. Kako se svi sportaši vrlo lako prepoznaju tako sam se i ja sa Tonijem «kliknuo» na prvu i redovno smo u kontaktu. Te daleke 2009. godine bio sam kod njega u Zurichu i on me je pratio na 12 sati non stop plivanju u bazenu gdje sam otplivao 29 km. Danas se Toni vratio na svoj For i sa obitelji uživa plivajući za svoj gušt. Jedan od glavnih motiva je bila i predivna knjiga koju je Toni napisao, a to je Mt Everest Horizontal, a koja opisuje njegove pripreme za preplivavanje La Mancha i Gibraltara i tu lektiru preporučujem svim sportašima koji se bave sportovima izdržljivosti.
Prvi plivač je legenda daljinskog i svjetskog plivanja: Veljko Rogošić koji je isplivao La Manche, a drugi je moj prijatelj Toni Pavičić Donkić – za prijatelje Briškula koji je isplivao La Manche i Gibraltarski tjesnac. Kako se svi sportaši vrlo lako prepoznaju tako sam se i ja sa Tonijem «kliknuo» na prvu i redovno smo u kontaktu. Te daleke 2009. godine bio sam kod njega u Zurichu i on me je pratio na 12 sati non stop plivanju u bazenu gdje sam otplivao 29 km. Danas se Toni vratio na svoj For i sa obitelji uživa plivajući za svoj gušt. Jedan od glavnih motiva je bila i predivna knjiga koju je Toni napisao, a to je Mt Everest Horizontal, a koja opisuje njegove pripreme za preplivavanje La Mancha i Gibraltara i tu lektiru preporučujem svim sportašima koji se bave sportovima izdržljivosti.
ESTRECHO DE GIBRALTAR
 |
| Tarifa |
Gibraltarski tjesnac je čudo prirode. To je 15 km uski prolaz između Atlantskog oceana i Sredozemnog mora gdje je temperatura mora između 16 – 17 stupnjeva tijekom cijele godine. O kakvom čudu prirode se radi govori i činjenica da se mora ne miješaju već Atlanski ocean u sredini tjesnaca dolazi do Sredozemnog mora, a Sredozemno more po obalama Europe i Afrike ne ulazi u Atlantski ocean. To je tjesnac koji su poštivali i stari Grci, a i u Kuranu postoji odlomak o njemu. Danas je to jedan od najprometnijih morskim prolaza gdje u prosjeku 300 prekooceanskih brodova prođe pa plivati među njima je ponekad kao pretrčavati autoput na kojem se promet odvija u oba smjera.
 |
| Da, tamo idemo plivati |
Najjužniji dio Europe je mali španjolski gradić po nazivu Tarifa u kojem kilometarske pješčane plaže mame surfere, kitere i druge ovisnike o vjetru i jedrenju te i danas izgleda kao grad iz 70 godina pun hippija i VW kombija. S druge strane u taj gradić dolaze i plivači koji se žele upustiti u borbu sa strujama i hladnim morem Gibraltarskog tjesnaca. Ja sam te daleke 2009.godine u Tarifu išao sa svojim roditeljima, a Kraljica je ostala doma zajedno sa klincima s obzirom da je tada Klara bila mala i nije bilo razloga je voditi na tako dalek put. Kao i sva preplivavanja iz Oceans seven serije da bi krenuli morate poslati životopis sa opisom dosadašnjih postignuća, platiti određeni iznos novca (koji uključuje prateći brod, medicinsko osiguranje i sve potrebne dozvole) te čekati povoljno vrijeme za start. Ja sam svoj start čekao nekoliko dana i kada mi je organizator javio da krećem u ranu zoru 18. 9. 2009. godine bio sam potpuno spreman i motiviran. Večer prije starta javio sam Kraljici točno vrijeme polaska, a kako smo u to vrijeme izlazili u jedan kafić koji je imao nekoliko TV-a i kako sam bio dobar sa vlasnicima tog kafića oni su znali gdje sam i što idem plivati tako da su taj dan kada je B došla sa klincima na kavu upalili sve televizore i stavili live prijenos pozicije pratećeg broda. Otac me prije plivanja pitao «da li ću moći i jel me strah», a ja sam mu rekao «da me nije strah, da vjerujem da ću moći, a ako ne budem mogao da je to kraj. Ja dolazim do Afrike ili me nema». Možda to sada izgleda patetično, ali sam takav. Kada sam 2007. godine u Setubalu (Portugal) prvi puta odustao na utrci (10 km plivanja) rekao sam si da je to prvi i zadnji puta da odustajem. Za mene odustanak nije opcija !
 |
| Pred start preplivavanja |
Znajući da me Kraljica sa klincima gleda kao i svi gosti u kafiću nisam smio odustati i morao sam sve dati da dođem do cilja. Postoji i dvije grupe plivača, a to su oni koji plivaju u neoprenu i oni koji plivaju u kupaćim gaćama. Naravno, svi znate u čemu sam ja plivao. Start je takav da se brodom dolazi do najjužnije točke Europe, da se skoči iz broda i primi za obalu. Tada ide jedna fotografija da se ovjekovječi start te se kreće plivati. Nikada tijekom plivanja nije dozvoljeno primiti se za prateći brod, veslo ili bilo što drugo, osim u slučaju kada postoji opasnost za plivača, a tada je dozvoljeno ući u prateći brod i pričekati da opasnost prođe i onda nastaviti. Ja sam plivao zajedno sa jednim amerikancem koji je svoje plivanje čekao nekoliko dana i prošao mu je termin, jer vrijeme mu nije bilo naklonjeno tako da je morao otkazati let i nadati se da će uspjeti startati u tom dodatnom periodu. Meni nije smetalo, jer je svatko od nas plivao svoj tempo, a kako su se struje izmjenjivali tako smo se i mi izmjenjivali pa sam u jednom trenutku ja bio nekih 20-30 metara ispred njega, a u drugom trenutku on. Prije samog starta organizator nam je rekao da nikada, ali nikada ne dižemo glavu preko pratećeg broda, jer to može biti najgore sa moral i psihu plivača, kada vidi da je cilj vrlo blizu, a do njega ima još puno plivati. Pored nas je išla manja barkica u kojoj je bio Ivo San Loren koji nam je davao piće. Malo – pomalo grabili smo prema Africi, a da smo ušli u afričke vode primijetio sam samo na promjeni zastave na pratećem brodu kada je kapetan skinuo Španjolsku i izvjesio Marokansku. Nekih 2 km prije cilja prateći brod je stao i kada smo doplivali do njega rečeno nam je da uđemo u njega. Zašto? Zbog čega? Koji je vrag? Pa plivao sam prema naprijed i nisu me struje vraćale prema sredini kanala? Brojna pitanja su mi prolazila po glavi, ali kapetan je bio neumoljiv. Još malo sam stajao, a onda sam primijetio da je mama na telefonu. Tada nisam znao s kime priča, ali mjesec dana kasnije bolno sam spoznao koliko visok račun može biti kada se priča nekoliko minuta iz Afrike sa Siskom.
 |
| Vruća veza Afrika - Sisak |
Barbara je na ekranu vidjela da stojimo i odmah je nazvala mamu, a ona joj je prepričavala svaki dio mog razgovora sa kapetanom. Kako znam što znači riječ kapetana tužna srca sam ušao u brod, a tada mi je on rekao razlog prekida plivanja. To jutro iz Afrike je krenuo brod sa izbjeglicama i tijekom plovidbe se prevrnuo. Obalna straža Španjolske pretraživala je akvatorij za preživjelima ili mrtvima, a mi smo otišli sa pratećim brdom 1 ili 2km u stranu i tada je rekao da mogu nastaviti plivati. Kada plivaš nekoliko sati u hladnom moru pa izađeš na sunce i malo se ugriješ i ponovno kada skočiš u hladno more jedino što ti se može dogoditi je da se skroz zgrčiš i da se ne možeš pomaknuti. To se i meni dogodilo, ali sam primijenio svoju mantru kada imam grčeve i to je vrlo brzo prošlo. Sada me nije više ništa moglo zadržati da dođem do Afrike. Krenuo sam jako plivati,ali kada sam shvatio da u stvari sada dolazi najteži dio, jer je obala još relativno daleko, a čini se blizu, a topli afrički vjetar more tjera od obale vrlo brzo sam se smirio i počeo plivati kao do tada. Da «ubijem vrijeme» igrao sam se brojalice pa sam brojio «1, 2, 3, 4, 10,20,30, 100,200,300, 400, jel 400 ili 300, a u pm idem ispočetka…» Malo – pomalo došao sam i do obale i kapetan mi nije dao dozvolu da izađem van, jer sam morao nadoknaditi svaki metar koji smo se provezli brodom tako da sam još nekih 400-500 m plivao 2-3 m od obale. Kada je dao znak da je to kraj samo sam se okrenuo i istrčao na obalu skakajući od veselja. Postao sam treći Hrvat upisan u Oceans Seven i drugi Hrvat koji je isplivao Gibraltarski tjesnac. Organizator me je slikao, u kupaće sam skupio nekoliko kamenčića za Kraljicu i djecu i otplivao nazad na brod koji nas je vratio u Tarifu. Dužina koji sam isplivao bila je 22 km (do tada najduže mi je bilo 16 u moru) te sam plivao 4.45 h.
 |
| ruta plivanja |
Sutradan još pod euforijom plivanja, ali i z obzirom da sam cijeli pit narihtao za ovaj konkretan termin odlazimo nekih 80 km od tarife u gradić Cadiz gdje se održavalo Europsko veteransko prvenstvo u daljinskom plivanju. Naravno da sam i tamo plivao u utrci na 3 km, a koji sam rezultat postigao nije mi niti bilo bitno. Bitno je da sam vidio svoju ekipu iz RH i da smo se dobro poslije utrke proveli.
 |
| Dolazak u Afriku |
 |
| Ekipa iz RH - Cadiz 2009 |
 |
| start utrke na 3 km |
