Ne znam da li ste slušali predobru pjesmu Vojka V koja se zove „Tour života“? Jer ako jeste onda ste čuli i rečenicu: „ Što je iduće?“. E, ta rečenica opisuje ovu 2024. godinu koja je za moju Kraljicu i mene jubilarna i posebna. Nije lijepo otkrivati damama godine, ali reći ću samo da smo Kraljica i ja isto godište, a ja slavim ove godine 50-ti rođendan.
Kako sam naprijed napisao da je ovo jubilarna godina sa jubilarnim rođendanima željeli smo ih proslaviti malo drugačije, a kako smo oboje pasionirani putnici to je odluka pala da probamo svaki mjesec negdje putovati.
SIJEČANJ
Kao i prethodnih godina siječanj je već tradicionalno putovanje na skijanje i kao i prethodnih godina ne mijenjamo lokaciju tako da smo ove godine skijanje odradili u Zell am See-u. Samo 4 dana, ali onako kako treba – obiteljski. Puno skijanja, malo kuhanog vina, dobra klopa i siječanj je završio. „Što je iduće?“
VELJAČA
Ova veljača je protekla u putovanju koje sam prije na blogu opisivao, a to je bila Smara – Izbjeglički kamp u Alžiru, a kako Kraljica nije bila sa nama to odbrojavanje počinje u slijedećem mjesecu. Smara je mjesto kojemu se mogu uvijek vratiti, to je mjesto koje je okupiralo moje srce i to je mjesto gdje smo baš uživali moja Klara i ja. „Što je iduće?“
OŽUJAK
Kako drugačije početi proljeće nego na predivnom španjolskom otoku i to sa biciklističkom ekipom. Da, i ove godine 12 dana proveo sam sa svojim dečkima (Zupinator, Emir, Rade i još dvojica slovenaca) na otoku Tenerife te smo jedan dan vozili i na La Gomori – otoku nasuprot Tenerifa. To je otok na kojem se Kristofor Kolumbo zaustavio kako bi obnovio svoje zalihe na putu prema Americi. Na otoku nije bila Kraljica, ali kao da i je, jer smo se redovno čuli i dogovarali svakodnevne stvari u našim životima.
TRAVANJ
U travnju smo Kraljica i ja proveli nekoliko dana u Skoplju. Malo poslovno, malo privatno s time da smo jedan dan odvojili za izlet na Ohrid. Dok smo bili mladi, dok smo studirali obećao sam Kraljici da ću joj pokloniti ohridske bisere ako ikada odemo na Ohrid tako da sam svoje obećanje ispunio. Prije puta sam se raspitao tko je najbolji i najpoznatiji trgovac ohridskim biserima i svi su rekli da je to obitelj Talev tako da nije bilo druge nego sa gospodinom Talevom provesti ugodnih pola sata u razgovoru i kupovini. Ja sam i sebi svoju želju ispunio na način da sam sa Kraljicom otišao na ohridsku pastrvu. I stvarno je odlična, ali „što je iduće?“.
SVIBANJ
Moji svake godine nakon zime odlaze u Pulu gdje su negdje do studenog. Kako ne dolaze u tome periodu u Sisak to smo ih odlučili iznenaditi i jedan petak samo smo se ukazali u Puli. Naravno da je iznenađenje uspjelo, ali kako ih dodatno iznenaditi i razveseliti pao je dogovor da idemo na jednodnevni izlet u Trst. Puno je vremena prošlo od kada smo bili u Trstu pa smo željeli vidjeti da li se još na Ponte Rossu prodaju „original“ carerra trapke, da li ima još onih dućana sa cipela i đinđama. Međutim, kroz godine Trst se transformirao u predivan gradić na moru sa puno kafića, restorana. Mi nismo odoljeli popiti kavu u jednom od najstarijih caffe barova „Caffe San Marco“ koja radi neprekidno od 1914. godine. Naravno, poslije 12 sati umjesto kave popili smo Aperol i za ručak neka tjestenina i vikend je prošao. Međutim, „što je iduće?“.
LIPANJ
Lipanj je tek počeo tako da smo iščekivali slijedeće putovanje. Sredina lipnja je bila određena za Madžarsku, odnosno grad Keszhethely (ili po hrvatskom Kastel). Ovaj put bilo je „radno“ ako se tako može nazvati poluironman utrka (1,9 plivanja + 90 km bicikla i 21 km trčanja). Ovo je utrka na koju volim ići, jer je sigurno „best buy“ – jako blizu kuće, vrhunski organizirana, atraktivna staza, a kotizacija primjerena. Na ovoj utrci nastupio sam već nekoliko puta, a kako sam izvan nekog ozbiljnijeg treninga plan je bio utrku završiti. Naravno, nakon 18 poluironman završenih utrka ovu sam završio na „svježinu“ i na iskustvo. Međutim, posebnost ovog putovanja je i to da nismo išli sami nas dvoje već nam se pridružio Matija Luka tako da smo baš uživali i u međusobnom druženju. Međutim, lipanj je duuuuuuug pa još ima vremena mjesec završiti sa još jednim putovanjem.
Oni koji su oko nas u našim životima znaju da Kraljica i ja volimo ove malo drugačije zemlje tako da dok svi hrle prema europskim destinacijama mi smo se uputili na suprotnu stranu svijeta, u centralnu Aziju vidjeti predivnu državu Uzbekistan. Naravno, kako je ovo ipak malo dalje putovanje nismo išli sami već smo bili prva grupa iz RH koja je išla u Uzbekistan u organizaciji putničke agencije „Nikal“. Inače sa njima smo do sada putovali dva puta u Tursku i Maroko tako da smo znali da će putovanje biti besprijekorno, ali kako su i oni prvi put organizirali ovo putovanje to smo bili i „test putnici“ koji će svojim sugestijama i pohvalama, ali i konstruktivnim kritikama utjecati na to da će ovo putovanje postati jedno od traženijih kod „Nikla“ i da će se sve više ljudi uputiti na ovu predivnu lokaciju. Samo putovanje je proteklo odlično, čak puno više nego što smo očekivali i Uzbekistan nas je u potpunosti oduševio tako da je vrlo vjerojatno da budemo opet išli u jedan od "stanova" da ga možemo usporediti sa Uzbekistanom. Vrijeme nam brzo prolazi i dok smo se vratili sa puta čuli smo predivne, ali predivne i još jednom predivne vijesti, ali ….neka to ostane za sada naša mala tajna. Jao, kako bih je rado podijelio, ali, „što je iduće?“.
SRPANJ
Atlantski ocean. Vulkanski otok. Otok na kojemu je rođen Cristiano Ronaldo. Otok predivne prirode, fascinantnih pejzaža. Da, neki su pogodili, a neki upravo čitaju Wikipediju tražeći podatak koji bi to otok bio. Ali, da ne duljim to je predivna Madeira. To je lokacija koju Kraljica i ja pikiramo već dvije – tri godine i evo u ovoj jubilarnoj odlučili smo ju posjetiti. I ovo putovanje išli smo organizirano u organizaciji „Idea putovanja“ d.o.o. i mogu reći da je putovanje organizirano top, a Madeira se ne može riječima opisati. Doista i „u živo“ fascinantna kako svojim pejzažima, tako i vrhunskim vinima i ribom. Samo digresija: ručak za Kraljicu i mene – vrhunska riba sa prilozima, butelja njihovog vina, desert sve skupa oko 70 eura, espresso 0,85 eura…..
I taman kada smo se vratili zaželio sam se vidjeti moje drage prijatelje u Beogradu i pojesti dobar ručak. Ne želeći ići sami, na put smo pozvali kumove Nekiće (Mario i ja smo dvostruki vjenčani kumovi) i pravac Beograd. Malo šetnje po Knez Mihailovoj, kava pa odlazak na Savu kod Stefana i njegove Bojane. Druženje na splavu, kupanje u Savi (Nekićima i Kraljici prvi put da su uskočili u Savu) te ručak (fiš, ovaj put) u nepretencioznom, ali fantastičnom i meni izuzetno lijepom restoranu zaokružili su jednodnevni izlet. Ali „što je iduće?“
Nakon ovog putovanja Kraljica bi ostala malo doma i uživala, ali bliži nam se 28. godišnjica braka pa sam imao jedno iznenađenje za nju. Volim našu Domovinu, ali postoji i država u koju volim ići. Tamo sam baš opušten, odlična je klopa, blizu je Siska, a ljudi su predivni. Da, Bosna. Kako od Siska do Kozare ima 112 km (znam u metar, jer je to naša biciklistička ruta) plan je bio da se sa Vespom odvezemo na Kozaru i tamo prespavamo. Naravno da je sve ovo za Kraljicu bilo iznenađenje, a posebno vožnja Vespom do Kozare kao i smještaj na samom vrhu. Na vrhu postoji restoran „Bijele vode“ gdje smo znali raditi biciklističku pauzu – kava, ćevapi, palačinke, ali prije godinu – dvije restoran je preuređen u mali butik hotel. Petak – Subota. Brdo. Klopa. Bazen. A ostalo prepuštam mašti …… i putovanja za srpanj završavaju. Ali, „što je iduće?“......... nastavlja se .........
