6.1.25

A ŠTO JE IDUĆE ?? - 2. DIO (Rapha Festive 500)



Srpanj je prošao, a mi nastavljamo dalje u KOLOVOZDugo sam želio otići u možda malo podcijenjeni, ali svakako fantastičan dio Španjolske i to u Baskiju. Tu me privlačio jedan od najboljih grill restorana, ali i Quernica. I tako, dok se ekipa spremala na naš precijenjeni i preskupi Jadran Kraljica i ja smo krenuli u drugom smjeru - putovanje u Baskiju. Vidjelo smo predivan Bilbao, San Sebastian. E tu moram stati. Kako propustiti poznati San Sebastian cheescake u San Sebastianu? Pa naravno, nikako. E, tu sam se "razvalio" od nekoliko komada tako da nam je baš pasao odmor u predivnom dijelu Baskije La Rioji gdje smo degustirali vrhunska crna vina. Put nas je odveo u nadaleko poznatu Quernicu tako da sam "zaokružio" cijelu priču o njoj. Prvo sam u Madridu pogledao poznatu sliku Pabla Picassa, a onda sam i bio u tome gradu tako da mi je to sigurno jedan od ljepših momenata putovanja. Pored spomenutih gradova vidjeli smo i Pamplonu te smo popili kavu u poznatom Caffe baru Iruna (radi neprekidno od 1888. godine) gdje je veliki dio vremena provodio i Ernest Hemingway i u koji restoran je smjestio svoju radnju romana "I Sunce se ponovno rađa" te smo posjetili gradić koji se naslanja na Bilbao, a to je Portugalete. Tamo se nalazi najstarija skela na svijetu koja neprekidno radi od 1893. godine. U Bilbau smo posjetili Guggenheim muzej tako da pored NY koji smo posjetili 2012. godine još nam ostaje onaj koji se nalazi u Venezia da ih vidimo sve (u gradnji je u Abu Dhabi-ju). Kako ovaj izlet ne završiti fantastičnim baskijskim vinom i malim pinchosima (mali zalogajčići) u možda i najpoznatijem mjestu u Bilbau: El Globo. Na letu iz Frankfurta prema Zagrebu imali smo tehnički kvar na avionu tako da smo se morali vratiti u Frankfurt i tek dan kasnije smo ponovno išli za Zagreb. Ali kako kažu da u svakom zlu ima nešto dobro to smo taj dan iskoristili za šetnju po Frankfurtu.

Guggenheim muzej Bilbao

Pamplona

Portugalete most

San Sebastian cheesecake

La Rioja podrum

Pamplona

Caffe bar Iruna

Guernica

Degustacija pršuta

Frankfurt

Rodna kuća J. W. Goethe

Ostatak kolovoza proveli smo u Sisku pripremajući se daljnja putovanja, ali .... ne možeš sve isplanirati onako kako bi želio tako da smo RUJAN preskočili sa većim putovanjima, ali smo imali dobar razlog.

Oni koji su čitali prethodni blog iz ove serije sigurno su pročitali da smo nakon putovanja u Uzbekistan dobili od Matije i Josipe pismo i da je to bilo iznenađenje. E, u tom pismu pisale su predivne vijesti, a jedna od njih je da se oni žene. Druga puno veća vijest bila je za nas da će moja Kraljica postati Kraljica baka, a ja ponosni deda jedne male curice. Dakle, rujan je bio određen za pripremanje svatova i završavanje nekih građevinskih radova kako u Sisku tako i u Jazveniku, a što će biti u listopadu budemo vidjeli. I baš kada sam mislio da sam u rujnu doma dobio sam poziv od Zupija da idemo na Frušku goru voziti bajk. Pa kako da odbijem svojeg dobro prijatelja sa takvim pozivom, a znao sam da će tamo biti u Stefan nije bilo druge nego strpati Max-a u auto i pravac Fruška gore.

Spomenik revoluciji

LISTOPAD

Svatovi od Josipe i Matije. Berba Maslina. Dva događaja koja su nam obilježila ovaj mjesec s time da smo manju količinu maslina za branje iskoristili za posjet Otavicama i grobnici obitelji Meštrović. Šetnja Po Drnišu i pregled nekoliko Meštrovićevih skulptura. I kava u Grazu.




Meštrovićev mauzolej

"Indijanci" u interpretaciji Feđe i mene

Graz

STUDENI

S obzirom da volim spojiti posao sa zabavom to sam raspravu u Pazinu iskoristio za dvije prigode. Prva je da sa Kraljicom vidimo moje, a nakon toga produžili smo na izlet u Trst. Espresso na glavnom trgu, malo šetnja po gradu, pizza i shopping u Intersparu (da sve je puuuno jeftinije) sa našim dečkima bili su nam dovoljni za punjenje baterija prije slijedećeg izleta. Volimo ovu našu ekipu koja nas okružuje. To je ekipa koja je uz nas i kada nam je dobro i kada nam je loše, a prvenstveno je to ekipa koja sa nama bere masline. Već godinama taj vikend branja maslina je za sve nas upisan u kalendaru nekoliko godina unaprijed i bez obzira da li se bere puno ili malo mi smo u Dubravicama. E, da bi ih počastili i da bi im pokazali koliko nam znače, ali i da bi proslavili naše rođendane dogovor između Kraljice i mene je bio da ih sve pozovemo na rođendansku feštu u Beograd. Ja sam uz savjete svog prijatelja Stefana odabrao jedan stari restoran u Beogradu koji se zove Orašac (tu smo slavili i moj 49. rođendan) te smo ekipi platili smještaj u hotelu tako da je na njima bilo samo uzeti najnužnije stvari i pravac Beograd. Tu neću opisivati kako smo se proveli, ali moram reći da su nam muzikaši rekli da ako se opet negdje vidimo da će nam svirati besplatno. Butelje i butelje Tamjanike, rakije u potocima, vrhunska klopa, prisno druženje sa ekipom iz Švedske te suze moga brata Marija obilježile su naše druženje. Ekipa koja je svirala vjerojatno su cijeli prosinac odmarali koliko smo ih ispoštovali, ali tako to treba biti. Što bi rekao Boris: "Nismo se štedjeli, Full gas pa do kraja.". Da, bitno je da su svi bili veseli i da im je u sjećanju ostalo ovo druženje. Na povratku stjecajem nekih okolnosti završili smo u Iloku. A kada samo već tamo posjetili smo Iločke podrume i naravno ručali fish paprikaš. Ali, nije to sve, ekipi sam najavio na proljeće "izlet u nepoznato". Čak niti Kraljica ne zna kamo ih to vodim....

Trst



Iločki podrum

 PROSINAC

Kako Klaru słabo viđamo s obzirom da je ona u Zagrebu prosinac je bio namjenjen za posjet Copenhagenu i Malmo. Htio sam prijeći preko Oresund mosta pa smo se uputili u hladnu Dansku. Iskreno, hotel je bio na vrhunskoj poziciji u samom centru grada i sam grad je predivan, ali to je to. Ništa posebno što bi me u taj dio svijeta ponovno vratilo osim Norveških fjordova. Izuzetno je sve skupo,  ne postoji onaj "šmek" koji volimo da bude oko nas, a kako su uređeni kao društvo vidi se da niti u Christianiji ne možeš više kupiti pravi joint... Malmo je Klara opisala kao malo veća Petrinja, ali i to smo trebali vidjeti da znamo usporediti. Nakon toga sa Holubima smo išli na skijanje u Kronplatz. Ovdje smo po prvi puta bili ove godine i moram priznati da su nas staze oduševile. Staze su široke, jednostavne za spuštanje tako da smo baš uživali. Kako se bliži kraj godine to smo sve više nestrpljiviji u očekivanju unuke, ali prije nego onda dođe kraj godine moram završiti kao i prethodnih 6, a to je Rapha festive 500 izazov. Moram priznati da sam ove godine patio kao nikada do sada i da sam imao najviše tehničkih kvarova tako da sam mislio na polovici izazova jednostavno sve poslati kvragu i odustati. Ali, ali, ali kako ću onda staviti biciklističku kapu na glavu? Svake godine kupim tu Festive500 kapu i držim je neraspakiranu do kraja izazova. Nakon što odvezem 500 km stavljanje kape na glavu za mene je pravi ritual tako da nije bilo druge nego zapeti i odvesti svojih 500 km i onda uživati u blagdanima i čekanju unuke.






The Knotted Gun



Brunico

Brunico