#Festive500 by RAPHA

Kada je Matija Luka u osmom mjesecu ove godine otišao na studij u Ameriku doznao sam o biciklističkom izazovu pod nazivom #Festive500. Ovaj biciklistički izazov organizira svake godine moj omiljeni biciklistički, ali i lifestyle brand «Rapha». Cilj izazova je u periodu od 24. 12. do 31. 12.  odvesti najmanje 500 km, ali isključivo u prirodi. Pored ovog biciklističkog izazova paralelno sam sudjelovao i u drugom izazovu, a to je «Stomp the Pedal» gdje je cilj također u istom periodu odvesti 500 km, ali ovdje nije bitno da li je to u prirodi ili na trenažeru.

Ovaj izazov nema pobjednika, a niti se računa tko prvi odradi izazov već je bitno prijeći ovu udaljenost u gore navedenom periodu.

Naravno, da ima vozača koji su odvezli ovih 500 km u dan ili dva, ali meni je to bilo nebitno, jer ja tvrdim da je nekada «put lijepši od cilja».

Iako bi neki rekli «pa šta je to 500 km u 8 dana», moram priznati da je ovo bilo dosta zahtjevan izazov i tražio je maksimalnu posvećenost i odricanje.

Naime, kako sam u navedenom periodu normalno radio i kako sam želio što više vremena provesti sa obitelji, a tim više što je Matija samo 10 dana bio na zimskim praznicima u Hrvatskoj to je trebalo pomno organizirati svaki dan i «ukrasti» nekoliko sati da odradim izazov.

Ako se uzme u obzir da dan prestaje negdje oko 16,30 sati onda mi baš nije preostajalo puno vremena za vožnju. Obično sam vozio u poslijepodnevnim satima – poslije ručka kada su moji otišli na popodnevni odmor.

Tijekom ovih 505 km koliko sam odvezao u 7 dana na vožnji pratilo me je sunce, izuzetno jaki vjetar da sam skoro u jednom navratu i pao sa bicikla od udara vjetra, kiša, a hladnoća je bila sastavni dio «programa» na koji sam se navikao i koja mi nakon određenog vremena nije predstavljala nekakav problem. Naravno, da je tu bila bitna i oprema u kojom sa vozio, a to je uglavnom zimska "Rapha" kolekcija. 

Bilo je predivno ovo vrijeme vožnje provesti sam sa sobom, u miru i tišini i u mislima putovati po lijepim događajima koji su mi se dogodili tijekom ove predivne godine.

Ja sam zahvalan «Raphi» što je pokrenula ovaj predivan izazov i sigurno je da ću i slijedeće godine učestvovati na njemu, jer ovaj izazov «brusi» karakter i traži od učesnika maksimalnu posvećenost cilju, odricanje, motiviranost, ali i ljubav prema onome što se radi.

Naravno, tijekom ovog perioda određeni dio tereta podnijela je i moja obitelj koja je preuzela neke moje popodnevne obveze na sebe kako bih mogao biti maksimalno skoncentriran na ostvarenje zacrtanog cilja, a to je odvesti najmanje 500 km i na tome im puno hvala.

I za kraj, kako sam ja sportaš ne mogu, a da ne  kažem, da je u trenutku pisanja ovog bloga na izazovu sudjelovalo 82.471 natjecatelj, a da sam ja završio izazov za 7 dana i trenutno se nalazim na 8.776 mjestu.

Hvala svima koji su me pratili na ovom putu !

HVALA SVIMA !

Športski atletski klub «Sisak» organizirao je sinoć godišnju svečanost na kojoj su se dijelile medalje i diplome za natjecatelje Sisačke nasip lige kao i za druga ostvarenja u ovoj godini u atletici.

Ja sam dobio zlatnu medalju kao pobjednik u kategoriji 40 – 49 godina na Sisačkoj nasip ligi te medalju kao član ekipe koja se natjecala u HUICP natjecanju te smo kao ekipa iz 3. lige uspjeli izboriti ulazak u 2. ligu.

Pored ove medalje dobio sam i Plaketu za doprinos razvoju atletike u Gradu Sisku, ali ova Plaketa koliko je moja toliko je i svih onih koji su bili uključeni u razvoj sisačkog cestovnog trčanja.

Unazad godinu dana postali smo prava i prepoznatljiva ekipa koja je okupljena u Klubu, ali i u trkačkom pokretu «Sisačke divlje trkačke lige».

Pored ovih priznanja moram reći da sam počašćen i zahvalan što je Klub prepoznao moje sportske rezultate u ovoj godini te mi je ukazao veliku i neopisivu čast da budem nominiran od strane Kluba za Sportaša Grada Siska za 2017. godinu.

Ova nominacija je za mene doista neopisiva čast i zadovoljstvo te motiv da i u slijedećoj godini nastavim ovakvim radom.

Želim se ovim blogom zahvaliti svojim ligašima, konkurenciji, Klubu na nominaciji, a posebno svojem treneru Nemanji Koraću te svojoj obitelji, a posebno Barbari koji su uvijek uz mene i bez kojih ja ne bi mogao postići sve ono što sam u ovoj godini postigao.

Rezultati koje sam ove godine postigao su:

·      36. mjesto na svijetu na Svjetskom veteranskom prvenstvu u daljinskom plivanju (utrka na 3 km)

·      završio dva poluironmana (Beograd i Poreč)

·      učesnik na dva Noćna cenera (utrka na 10 km, Zagreb, Sisak)

·      učesnik Sisačke nasip lige, pobjednik u kategoriji

·      finisher polumaratona (Varaždin, Zagreb x 3, Beograd, Split, Velika Gorica, Zadar)

·      finisher trail utrke – Papuk (28 km)

·      učesnik dviju biciklističe utrke (Umag – 88 km, Sisak 110 km)

·      učesnik prvog plivačkog maratona u Brčkome (rijeka Sava, 9 km) – 6. mjesto ukupno

·      učesnik Sisačkog plivačkog maratona

·      utemeljitelj «Sisačke divlje trkačke lige» - grupe koja okuplja sisačke trkače rekreativce

·      idejni začetnik humanitarne akcije «24 sata non stop trčanje»

HVALA OD SRCA!

ZAGREBČANKA 512, HRASTOVICA, PLIVANJE

Kada divlje svinje ulete u kukuruzište one tamo naprave pustoš. Kada «podivljali» navijači dođu u grad protivničke momčadi oni vrlo često naprave krš i lom. Kada «divljaci» iz Sisačke divlje trkače lige dođu na neko natjecanje onda oni donesu sa sobom pozitivnu energiju, smijeh, radost i veselje. Tako je bilo i ove subote kada smo se opet u popriličnom broju uputili u Zagreb na jednu meni izuzetno bitnu i voljenu trku, a to je «Zagrepčanka 512». To je penjanje stepenicama na 25. kat najviše zgrade u Zagrebu (490 stepenica). Za one koji ne znaju zašto se utrka zove «Zagrepčanka 512» treba reći da je ukupan broj stepenica od podnožja do vrha zgrade 512, tj. 26. katova. Iako se u prvoj godini  trčalo na 26. kat organizator je to promijenio, zbog sigurnosti tako da se penje na 25. kat zgrade. Kat gore, kat dolje i nema neke razlike.

Ljepota ove lige i osoba koje sudjeluju u njoj je u tome da u pojedinoj trci sudjeluje pored neposrednih sudionika utrke i ostali ligaši koji porukama, treninzima i na ostali način bodre svoje prijatelje. Tako smo i mi dobili hrpu poruka naših prijatelja i nije bilo druge nego dati sve od sebe i pokušati ostvariti što bolji rezultat. Ovdje neću nikoga posebno isticati, jer se mi ne natječemo jedni protiv drugih već se međusobno bodrimo i potičemo da budemo što bolji.

Ja sam se nakon utrke žurio doma kako bi Barbarinom bratu i njezinim roditeljima pomogao u «zimskim aktivnostima», tj. koljevini. Za razliku od prošle godine kada se to odvuklo duboko u noć ove godine smo završili u pristojno vrijeme tako da sam se mogao odmoriti za nedjeljni trening.

Trener mi je za nedjelju «pripremio» izbor u aktivnostima, tj. mogao sam birati ili trail trčanje ili dužu vožnju biciklom. Izabrao sam trail te sam već oko 7,00 sati u jutro bio u podnožju Hrastovačke gore. Plan mi je bio penjati se najstrmijom stazom gore – dolje te sam u sat i pol vremena dva puta «isforsirao» Hrastovicu. Inače ova aktivnost je omiljena zimska aktivnost moje biciklističke ekipe tako da će biti još ovakvih treninga u narednom periodu. Ako ove dvije aktivnosti povežem za petkom kada sam imao plivački trening i to 2 x 1500 m onda mogu reći da sam i više nego zadovoljan raznolikosti sportskih aktivnosti u zadnjih tri dana. Što se tiče plivačkog treninga veliko veselje i čast učinio mi je moj dragi i dugogodišnji prijatelj Rok Kerin koji je došao iz Slovenije samnom obaviti trening. Inače on je pobjednik Svjetskog kupa u daljinskom plivanju i nema plivačkog maratona u RH na kojem on nije sudjelovao. Svaki plivač – daljinac zna tko je on i kako je svojevremeno brzo plivao. Nakon treninga u razgovoru sa njime uspio sam ga nagovoriti da se ponovno vrati u aktivno masters plivanje i da pliva na Europskom masters prvenstvu u daljinskom plivanju (naravno da idem i da sam već sve rezervirao) tako da ako pobijedi u svojoj kategoriji moći ću se hvaliti da je to na moj nagovor.

 Ines Vuković. Matjaž Mikloža (pobjednik utrke), Drago Miličić

DIVLJACI NAPADAJU

 

HRASTOVICA TRAIL

Nedjelja poslije podne je rezervirana za uživanje uz kamin i svoje dečke koji spavaju ispod kamina uživajući u toplini.

POGLED IZ DNEVNE SOBE

SA ROKOM KERINOM NA BAZENU

BEOGRADSKI POLUMARATON

Bio je to ponovno predivan vikend u mojem životu u kojem su se ponovno spojili sport, putovanje i ugodno druženje sa prijateljima uz fantastičnu hranu. Stvari sam spakirao već u petak i to mi je uobičajena praksa kada idem na utrku. Uvijek stvari spremim dan ranije u auto kako se ne bi desilo da nešto ostane doma, a što će mi biti bitno za utrku. Pamtim situaciju kada je prije nekoliko godina Matija Luka sa «prijateljicom» išao u Beč na izlet. Spremio je stvari, stavio ih pored ulaznih vrata, ušao u auto i odvezli smo ga u Zagreb na autobus. Dolazimo na autobusni kolodvor, on otvara prtljažnik i viče mi da nema njegovog kofera. U pol 6 u jutro nije mi do smijeha i upućujem mu pogled koji je i nevjerica i smijeh i ljutnja. Doista, prtljažnik je prazan, a on ide za 20 min u Beč na put. Što sada? Ništa, spašavam situaciju na način da u trafici kupujemo četkicu za zube i kutiju «žvaka».  Vikend mu je bio fantastičan, jer kako reklama kaže «bitno je uživati, a za sve ostalo tu je mastercard».

Digli smo se dosta rano, jer sam htio što ranije doći u Beograd na «špicu». U hotelu smo bili nešto prije 10 sati, ostavljamo dečke u sobi i laganom šetnjom odlazimo na Knez Mihailovu. Nekako kroz godine Barbara i ja smo se navikli da ne mijenjamo neke rutine tako i ovaj put odlazimo na kavu u jedan kafić u kojem smo bili i prije nekoliko mjeseci kada sam se natjecao u poluironman utrci. Boom. Ulazimo u kafić, a kad tamo ekipa iz Siska. Pozdravljamo se i pijemo kavu kada po dogovoru dolazi Mihailo sa svojom obitelji. Ponovno kava i nakon određenog vremena odlazimo na šetnju prema tvrđavi Kalemegdan. Nismo niti zakoračili na Knez Mihailovu kada vidim ponovno poznato lice. On se diže sa stolice, idemo si u susret, grlimo se i smijemo, a Mihailu i njegovoj supruzi upitnici oko glave. Tko je to? S kime se on grli? Čovjek dođe u Beograd i na dvadeset koraka se grli i pozdravlja. Objašnjavam im da je to jedan moj dobar prijatelj iz Skradina. Subotu poslije podne proveli smo u šetnji i predivnom ručku u restoranu zvanom «Manufaktura» (ocjena 5+ za sve: ambijent, poslugu, hranu). Nakon ručka lagana šetnja prema hotelu i odmor pred trku.

Nedjelja je svanula u kiši i laganom snijegu, a to je bilo i prema vremenskoj prognozi. Jbt, ovi Norvežani nikako da fulaju vremensku prognozu. Međutim, ono što te ne uništi to te ojača i pripremam opremu za utrku, a to su moje Brooks Ravenna 8 tenisice i Brooks kratka majica koju sam obukao na prsluk za trčanje.

Ovo je bilo predivno, ali baš predivno trčanje ili kako Mihailo voli reći «opušteno» trčanje. S obzirom da je ovo bila utrka u kojoj nisam imao bilo kakav imperativ vremena već samo da uživam i da odradim trening duljine te da uhvatim još jedan polumaraton ove godine nisam se opterećivao prolaznim vremenima. Trčali smo baš po guštu i osmijeh mi nije silazio sa lica pri čemu smo pričali i gledali okolne zgrade za koje mi je Mihailo objašnjavao što se u njima nalazi. On mi je u razgovoru stavio jednu fantastičnu «bubicu» u uho što se tiče trčanja i utrka tako da mi nema druge nego ovu ideju detaljnije razraditi (čitaj: staviti je na bucket list utrka). O kakvom se opuštenom trčanju radi vidi se i u činjenici da sam po prvi puta od kada se natječem na utrku ponio mobitel kojim sam se slikao tijekom trčanja tako da bi svakako i vrijeme utrke bilo bez toga nešto brže. Ali, tko u zadnjoj utrci u sezoni gleda vrijeme utrke. Vrijeme na cilju je bilo 1:48 h, tempo trčanja 5:07 min/km i ono što je bitno je da sam se osjećao kada da sam došao iz jedne malo dulje šetnje. Nikakav umor, nikakvi bolovi u bilo kojem dijelu tijela te je ovo znak da se trenažni proces odvija po planu i da ću u ovoj sezoni (2018.) biti puno bolji.

Nakon utrke već po tradiciji odlazimo kod njega na ručak i nakon ručka opušteno i zadovoljno vozimo se ka Sisku veseli što je još jedan vikend predivno i opušteno protekao. U Sisak dolazimo oko 19 sati i još uvijek imamo vremena uživati u toplini doma.

GARMIN PROFIL TRČANJA

https://connect.garmin.com/modern/activity/2363078638