SWIM SEA: SISAK - PLIVAČKI MARATON

Sa svojom Direktoricom utrka

To je ljubav!

Ja, Maja Pavleković, Maja Krakar i Mirko Malešević pred start utrke

Podrži lokalno. Dvije riječi koje se mogu primijeniti na sve pa i na sport. Natjecao sam se na svim kontinentima u različitim sportovima, ali nekako najdraže su lokalne utrke. Tako već nekoliko godina natječem se na plivačkoj utrci u rijeci Kupi u Sisku i to u duljini od 3 km. Start utrke je ispod «Novog mosta» te se pliva Kupom nizvodno ispod «Starog mosta» i «Željezničkog mosta» do cilja koji je ispod utvrde Stari Grad.

Kako je ovo utrka koja je predviđena za plivače sa perajama mi «obični» plivači smo malobrojni i nekako se ova utrka podcjenjuje od srane kako sisačkih plivača tako i od strane mojih plivača daljinaca.

Tu prije svega moram kritizirati naš plivački klub, jer bi bilo lijepo da se na ovu utrku uključi i veći broj plivača, jer samo tako se može postići i bolja kvaliteta utrke.

Ove godine vrijeme nas je pomazilo, jer je Kupa bila oko 27 stupnjeva, temperatura zraka isto tako, a oblaci su sakrili Sunce tako da su uvjeti bili više nego fantastični. Iako je na startu bilo preko 40 natjecatelja sa perajama nas «običnih plivača» skupilo se 8 i to 3 djevojke i 5 muškaraca.

Start utrke bio je u 12 sati i opet je adrenalin odradio svoje te sam krenuo dosta jako plivati pokušavajući držati tempo sa dvoje plivača, a koji su vrhunski bazenski plivači. Nakon nekih 300 m primjećujem da smo svi tu negdje na nekih 10 metara lijevo - desno, a kako redovno plivam u Kupi i mogu reći da poznajem njezin tok pokušavam plivati u matici kako bi dobio barem malu prednost.

Odmah u startu Nola Brnad iskače i odlazi naprijed a iza nje ostaje Matija Lukić koji je ispred mene nekih 20 m. Taktika je držati tempo i pokušati mu se približiti, a što činim u prvom kilometru kada dolazimo na Starog mosta gdje primjećujem da on počinje plivati prsno. To je to. Možeš biti vrhunski bazenski plivač, ali daljinsko plivanje je sasvim nešto drugo. Tu Matiju prolazim i nekako dobivam snagu da držim tempo, jer sam sada izbio na prvu poziciju od muškaraca i Nola mi bježi nekih 20-ak metara. Malo pomalo sustižemo i prestižemo plivače sa perajama, ali do Nole nikako ne mogu doći, jer svaki put kada podignem glavu radi korekcije smjera plivanja ona mi je na istoj udaljenosti. Shvaćajući da je ne mogu stići pazim i pokušavam kontrolirati tempo plivanja i ne želim pustiti niti jedan zamah, jer znam da su dečki tu negdje iza mene i ako usporim mogu vrlo lako izgubiti prvu poziciju.

Prolaskom ispod Željezničkog mosta utvrda Stari Grad postaje sve veća i cilj je na nekih 200-300 metara, a što mi daje dodatnu snagu te stišćem što jače mogu da ne izgubim svoju poziciju.

Kaže narodna poslovica «da dok mačke nema, miševi kolo vode»,a s obzirom da je ovu utrku Matija Luka propustio, jer je na Jarunu gdje polaže za spasioca to mi je ovo vjerojatno jedina i posljednja prilika da pobijedim, jer iduće godine tko zna tko će se od plivača pojaviti. Kako bi rekao moj veliki sportski prijatelj Aleksandar Tompa «čim su dvojica, to je utrka» iznimno sam veseo i ponosan što sam završio kao najbrži plivač u svojem Gradu i u svojoj rijeci.

U očekivanju ostalih plivača

Vrijeme za 3075 m (nisam puno niti lutao po stazi) je 34:37 min. Nakon utrke uslijedilo je proglašenje pobjednika te fantastičan juneći gulaš. Fish paprikaš sam probao, ali bolje i da nisam jer je majstoru zagorila riba pa je okus bio užasan.

Nakon utrke slijedi isto tako lijep kraj dana uz kavu sa B na našoj terasi i pripreme za sutra, jer me sutra čeka težak i jak trening (multibrick 30 k bike + 5 km trčanje X 3).

Ovo su zadnji teški treninzi pred najljepši dio godine «taper», jer za 3 tjedna imam IRONMAN utrku u Klagenfurtu.