Jučer na večer konobar nam je predložio odlazak na Taru na način da će oni organizirati dolazak po nas i nakon raftinga da će nas vratiti u hotel. Ovaj prijedlog nam se učinio fantastičnim, jer nisam trebao misliti gdje ću parkirati auto i ostale stvari koje za time idu. Točno u 9,30 sati došao je kombi po nas i odvezao nas na mjesto okupljanja gdje smo kao i ostali sudionici raftinga uzeli svoju opremu te smo se ponovno kombijima uputili na startnu poziciju koja je bila udaljena nekih 2-3 km. Postoji nekoliko opcija dužine raftinga, a mi smo se odlučili na poludnevni izlet, jer smo dečke ostavili u sobi pa da ne budu dugo sami. Cijena ovog izleta je 40 eura, a ako se uzme i ručak onda je 45 eura. Postoje nekoliko vrsta obroka tako se može birati između piletine, janjetine, ribe i veganskog obroka, a uz svaki se dobije i salata i njihov durmitorski sir. Moja preporuka je uzeti i obrok, jer je hrana OK i siguran sam da nema povoljnije cijene obroka od ove, a pored toga se dobije i dnevna ulaznica u Nacionalni park koja je 3 eura.
Najvažnije pritoke Tare na lijevoj strani su joj Ljutica i Sušica, a najvažnije desne pritoke Vaskovaška rijeka i Draga. Među njima je svakako najpoznatije vrelo Bajlovica sige, izvor na lijevoj obali Tare, izdašnosti više stotina litara u sekundi, kod koga se voda koja izvire iz jezera u pećini Bučavica stropoštava u Taru sa visine od preko 30 i na dužini od oko 150 metara i čini Ljuticu na jednu od najkraćih rijeka uopće.
Ljutica
rijeka Ljutica
Kanjon Tare, dugačak 82 i mjestimično visok i 1300 metara, svrstava se odmah iza Velikog kanjona rijeke Colorado u SAD, a prvi u Europi. Ima tok dug 146 kilometra i najduža je crnogorska rijeka. Od mnoštvo posebnosti Tare posebno mjesto zauzimaju njeni bukovi. Huk nekih većih bukova se čuje i na samim ivicama kanjona. Od preko 40 bukova najpoznatiji su Djavolje lazi, Sokolovina, Bijeli kamen, Gornji i Donji tepački buk i dr. Tara je 1977. godine uvrštena u program “Čovjek i biosfera“ i upisana u ekološki rezervat biosfere Svijeta, čime je zaštićena međunarodno usvojenom Konvencijom.
Veliki dio kanjona obrastao je pojedinim stablima četinara, a medju njima posebno mjesto zauzima crni bor.
U mjestu Đurdjevića Tara nalazi se veliki most, izgrađen 1940. godine. Ovaj most je vremenom postao jedan od simbola ove rijeke. U toku Drugog svjetskog rata srušen je da bi 1946. ponovo bio obnovljen. Dužina mosta iznosi 154 metra, a na najvisočijem luku dostiže visinu od 135 metara.
Ovaj poludnevni izlet počinje u 10 sati i završava oko 13,30 te se ponovno kombijima vraćamo na mjesto okupljanja. Kako je samo mjesto pored mosta koji prelazi rijeku Taru i koji je sa svojih 180 m bio najviši most u ex YU to je pored njega i druga atrakcija koji smo svakako planirali obaviti; ok, koju su moji planirali obaviti dok smo ovdje, a to je zip-line preko Tare. Naravno da se nisam dao nagovoriti na ovo kao niti na zip-line na Cetini te je to kod nas postalo uobičajeno da moji idu, a ja sam zadužen za slikanje i snimanje. Sama dužina vožnje je 850 m, a brzina kojim se prelazi kanjon Tare je 50 km/h.
Nakon raftinga, ručka, zip-line došli smo u hotel gdje smo uzeli dečke i sa njima odlazimo na šetnju, a nakon toga na kupanje u Vražje jezero. Dok sam ja plivao (1 km) Matija i cure zajedno sa dečkima zezali su se na sup-u tako da smo današnji dan iskoristili u cijelosti. Upravo dok pišem ovaj blog sjedim u hotelu, pijem njihovo craft pivo «Mamut» i čekam ekipu da mi se pridruže na večeri. Kao i jučer kiša je ponovno počela padati točno u 17 sati, a romantiku budi često nestajanje struje tako da zajedno sa drugim gostima sjedimo u mraku i pričamo. Nema mobitela, nema društvenih mreža već smo okrenuti jedni drugima, a što je i smisao boravka u ovako predivnoj prirodi i okruženju.
Doista, ovaj Durmitor je predivan i sigurno je da će nam ostati u predivnom sjećanju.
Sutra je novi dan i ako ne bude kiše idemo na sasvim nešto drugačije…….
Ljutica |
rijeka Ljutica |
most na Đurđevića Tari |
Zip line |
Vražje jezero |
Supanje na Vražjem jezeru |
Nema komentara:
Objavi komentar