Zupi Tour 2021

- «Barbara, jel me voliš?».

- «Kakvu si trku opet prijavio??»

- «Nisam nikakvu trku prijavio, nego pitam, onako.»

- «Pa znaš da te volim. Aj, sad reci što trebaš».

 

Ovako je otprilike tekao naš razgovor kada sam jedne nedjelje dobio poruku od Damija Zupija.

Poruka je bila sasvim jednostavna: «Organiziram za određeni krug mojih prijatelja biciklističko druženje. Tvoje je da samo dođeš do Brežica i od tamo sve sam organizirao.»

Hm, vikend u Sloveniji. Biciklistički vikend u Sloveniji. Pa kako taj poziv odbiti pa sam određeni period bio malo bolji Barbari. Ali vidjela je i ona da sam sav rastrgan između sto stvari i da jednostavno to je ono što mi je trebalo. Otići na par dana i razbistriti misli.

I tako, uputio sam se tijekom lipnja u Sloveniju. Okupljanje kod Damija u Brežicama i odlazak u jednu vikendicu gdje nam je organizirao smještaj. 

Hej, pa neke ljude znam. Pozvan je bio Robert Buterin – moj cimer sa DOS-a (5-dnevna etapa oko Slovenije, silom prilika bio sam prisiljen na prvoj odustati, ali ta prva je i bila vjerojatno najteža sa 275 km i preko 3500 el gain po stravičnom pljusku i hladnoći prvih 200 km, a poslije više nije niti bilo bitno kakvo je vrijeme), zatim Agata – poljakinja i supruga mojeg bratića, te dvojica Tomislava – jedan iz Slavonskog Broda i jedan iz Zagreba, ali živi i radi u Graz-u te Anže – skoro profesionalni biciklist, zajebant.

Vježbe disanja pred vožnju

U takvim druženjima dovoljno je da je jedna osoba kontra i cijeli vikend propadne, ali zna Zupi koga zove tako da smo se odmah na prvu svi zajedno kliknuli i to je to bilo. Tri dana vrhunske zezancije, vožnje, pive i kave. I malo meditacije.

Pred penjanje na Roglu

Nagradno pivo na vrhu Rogle

Nakon okupljanja u petak prvi dan smo iskoristili za laganih 80 km vožnje (mah, laganih), ako se može peglanje na Roglu nazvati laganom vožnjom (76 km i 1900 el gain). 14 km pentranja uz brdo,ali na vrhu uživancija. Hladno pivo i nekoliko stupnjeva hladnije vrijeme.

Subota je bila određena za etapu «Alpe Maratona» sa tri brutalna uspona od kojih je jedan od najtežih «Pavličevo sedlo» s time da sama ruta ima nekih 130 km, ali mi smo napravili još dodatnih 20 km – ulazak u Logarsku dolinu. 

Pred polazak na Alpe Maraton rutu (tamo iza
gdje je tamno - tamo vozimo )

Kolači u Logarskoj dolini

I sve je bilo dobro do te Logarske doline, gdje sam krahirao. Izgubio sam šećer pa kada smo sjeli trpao sam u sebe kolače od borovnica kao da su mi zadnje. Nekako sam nadoišao, ali pred treći i zadnji uspon prema Kamniku skoro sam pao sa bicikla koliko sam se pokočio. Grčeve sam dobio u nogama tako da sam ekipi rekao da odu i da me ne čekaju, a ja ću polako i ako ne uspijem neka se spuste u Kamnik i autom vrate po mene. 

Tu su me Robi i Agata pobodrili i malo – pomalo sam nadoišao, a da bi pred sam uspon Anže koji se odvezao ispred svih nas dočekao sa pizzom. Dvije – tri šnite i Rafo je bio kao nov. Popeglao sam zadnje brdo i ostalo je samo spuštanje prema Kamniku. Piece of cake.

Zadnji dan – nedjelja bila je rezervirana za Zupijev kraj. Lagana vožnja od par kilometara. Coffee ride. Ali kada je Zupi u pitanju onda Coffe ride traje 80 km i ima preko 1000 m el. gain, ali kraj kojim smo vozili je predivan. Brežice – Krško- Otočec ob Savi – Kostanjevica na Krki – Brežice. Predivan vikend upisan u biciklističku knjižicu, ali to nije bio kraj. Nekoliko tjedna netko me ubacio u grupu «Vrtni radovi». Uh, kopanje…. ili nešto drugo ………

Prvo od 4 bušenja (sve Robi)
ili hrvatska posla: 1 radi 3 gleda

Kod Zupija 

Rogla - 13,4 km 7,2 %, 970 el gain
Predvor - Jezerski vrh, 26 km, 2,9 %, 756 el gain
Okra climb 0,7 m 11,6 % 80 m el gain
Pavličevo sedlo - 4 km 10,8 %, 432 el gain