Teide I Punta de Tano

Emir I ja na Punta de Tano

Ne mogu reći da nisam imao strahopoštovanja prema otoku i omome što me čeka. Znao sam da ima puno brda i da sam izuzetno loš na brdu, jer sam težak tako da sam se pribojavao kako će to sve skupa izgledati. Zupi koji je na otoku već 7 godinu za redom i kroz apartman je prošlo nekoliko desetaka biciklista sam je rekao da će mu najveće dostignuće biti mene dovući do vrha vulkana Teide, a ja sam se na ovom kampu na vulkan popeo dva puta i to iz dva različita smjera. 

TEIDE

Prvi je iz smjera Chio (grad), a drugi je i smjera Vilaflora. Ima još nekoliko uspona na Teide, ali i ova dva su meni i Emiru (naravno da se i on samnom penjao) bila sasvim dovoljna za ovaj kamp.

I lagao bih kada ne bih napisao da sam patio, ali sam uživao i da sam se iz vožnje u vožnju dizao izdržljivost i snagu i da sam bio motiviran dati na svakoj vožnje sve od sebe, jer po to sam došao. Pomaknuti i probiti neke svoje granice i pripremiti se za ljetnu sezonu koja polako dolazi. Planova je puno, a ovaj kamp mi je pokazao da mogu dugo i jako voziti i da imam pravo barem razmisliti o još jednoj IM utrci.

Emir, Zupinator I ja na Teidi

Inače, Teide je vulkan na Tenerifima i njegov vrh je na 3715 m iznad mora i treći je po visini vulkan na svijetu. Teide je aktivan vulkan te je zadnja erupcija bila 1909 godine, a mi smo se penjali do 2.356 metara iznad mora i to je najviša točka do koje se biciklom može doći. Nakon ove točke do vrha ide žičara.

Pogled sa 2350 m - Teide
(majica je bijela od soli)

Osjećaj nakon osvajanja vulkana

 

PUNTA DE TANO

Punta de Tano je najzapadnija točka otoka i jedno od najstarijihpodručja otočja koje je nastalo pred više od 17 milijuna godina. To je park prirode i na njemu se nalazi svjetionik koji je od našeg smještaja bio udaljen 60 kilometara, ali brutalnih kilometara. Na toj udaljenosti napravili smo oko 1600 m elevacije, ali dolazak na puntu je nešto veličanstveno. Za sve nas ovo je najljepši dio otoka i da to nisam vidio ostala bi ona gorčina u ustima da sam mogao vidjeti, ali se nisam usudio odvesti s obzirom na konfiguraciju rute. Ovo je bila Emirova i moja zadnja ruta i kao šećer na kraju Zupinator ju je složio u dužini od 127 km i sa preko 3200 elevacije. Postojali su trenuci u drugoj polovini vožnje kada sam gledao brojeve autobusa i koji vozi doma, jer bilo mi je svega dosta. A onda vidim Emira kako pati pored mene, kada se i njemu cijedi znoj, kako se diže iz sica i proteže noge i mislim si idemo još malo. „Emire, kako si?“ pitam ga „Ma pusti. Stari jebeno je ovo.“ kaže mi. „Puls?“, pitam. „130“, odgovara. Gledam garmin. Pokazuje isti broj otkucaja. Dobro je, idemo dalje. I tako malo pomalo došlo smo i do kraja. Ok, stali smo u gradu koji se zove Santiago de Teide i maznuli malo pivo i pojeli lignje,ali trebalo je nadoknaditi tekućinu i snagu. To je bilo na 100 km i čekalo nas je još nekih 30-ak km do doma. Većinom uspon i hupser od 3 km (kako se ovdje promjeni percepcija!!). Nekada brdo, a danas hupser ! To je bit kampa. Pomaknuti percepciju svega. I da, taj hupser i sa preko 3000 m elevacije u nogama do njega ispentrao sam u cijelosti na velikoj šajbi.

 

Za večeru smo si radili ili paštu, ili smo odlazili u lokalnu pizzeriju (vrhunska pizza) ili u restoran koji se zvao 3.6, ali smo ga po glavnoj konobarici zvali Lili. Restoran se zove 3.6, jer je to prosječna cijena jela tako da smo u prosjeku ručak za nas 4 platili oko 50 eura (sa predjelom, glavnim jelima, 1-2 butelje vina, vodama i desertima).

Jednu večer smo išli u mongolski restoran u kojem za 15 eura jedeš koliko možeš i što hoćeš- sushi, mongolska pečenja koja rade od hrane koju pripremaju pred tobom i od onoga što sam si staviš da ti pripreme. Večera sa taksijem do tamo i nazad i sa jelom i pićima došla nas je po osobi 30 eura. Za usporedbu espresso je 1,20 eura, velika piva 2 eura, prosječno jelo oko 10 eura, 1.5 litre vode u dućanu 0,80 centi i tako dalje. Cijene su doista i više nego prisrtupačne pa kada se sve zbroji nije niti čudno da i najveći biciklistički timovi ovdje dolaze redovno na pripreme. 

U konačnici iako smo imali teške vožnje moram reći da je sve skupa bilo veličanstveno i hvala Zupiju i Jadranu što su mi omogućili da budem dio ovog predobrog kampa i druženja. Dečki, ja sam svoj termin već rezervirao za 2024. sezonu !!!

 

Punta de Tano

Pogled na Puntu są Los Gigantesa

 

Naravno veliki dio ovog kampa za mene je bilo uživanje u hrani i kavama na vožnjama. Ovo je sam mali dio onoga u čemu smo uživali na vožnjama, a posebno ističem Barraquito kavu - autentično piće od kave i likera. 

Barraquito coffee