Zadnji dan Svjetskog prvenstva ostavljen je za plivanje štafete u potpuno novom formatu utrke. Pliva se 4 kruga po 1250 m s time da u team-u moraju sudjelovati dva muška i dvije ženske natjecateljice. Kojim redoslijedom će plivači plivati nije bitno.
Zbog organizacijskog propusta Matija Luka Rafaj nije mogao plivati tako da je njegovo mjesto dobio Ivan Šitić.
Od ukupno 20 štafeta naša je zauzela 17. mjesto s time da smo imali dvije najmlađe natjecateljice.
Nakon ručka slobodno poslijepodne iskoristili smo za kratki odlazak u Amsterdam gdje smo u šetnji od 2 sata vidjeli Red light district, kuću Anne Frank, Coffie shopove i popili pivo. Nakon šetnje i večere u hotelu vrijeme do spavanja iskoristili smo za ludiranje u hotelskom bazenu.
Za kraj, bilo mi je izuzetna čast i zadovoljstvo provesti vrijeme sa ovim divnim mladim ljudima, vrhunskim sportašima. Od njih se može puno naučiti, jer oni pristupaju onome što rade izuzetno ozbiljno, ali otvorena srca.
Želio bih se i zahvaliti HSDP-u koji mi je ukazao povjerenje kada me je postavio za vođu puta, a ja se nadam da su i plivači zadovoljni samnom, jer doista cijelo vrijeme boravka u Hoorn-u proteklo je bez bilo kakvih problema.
Još jednom, mogu reći da sam ponosan i da je lijepo bilo biti dio ove ekipe.
Po lijepom i sunčanom vremenu započela je i utrka na 10 km na kojoj su nastupala i dva naša plivača Ivan Šitić i Duje Milan. Iako je Ivana mučila ozljeda ramena plan je bio plivati što duže u grupi i izvući maksimum te biti u TOP 20. Za Duju je plan bio ambiciozniji s obzirom da je zadnje treninge odrađivao puno bolje nego Ivan. Iako su odmah na startu Duji skinuli naočale sa lice uslijed jednog udarca to ga nije pokolebalo te je nastavio plivati sa manjim zaostatkom za prvom grupom. Prvih nekoliko kilometara bilo je izuzetno turbulentno, jer su dečki gubili prvi grupu, pa su spajali, a tijekom cijelog plivanja dobili su toliko udaraca od drugih plivača da je u jednom trenutku trka ličila na podvodni boks. Kako je u prvom krugu postavio ritam plivanja madžarski plivač je samo podizao tempo kako se utrka bližila kraju, a naši dečki pokušavali su ostati što duže u prvoj grupi, jer je tada sve moguće. Međutim, kod Ivana je presudio manjak treninga te je trku završio na 18. mjestu sa vremenom 1:56:10., dok je Duje u zadnjih 2,5 kilometara toliko pojačao da je u odnosu na sve ostale plivače imao tih zadnjih 2,5 kilometara najbrže vrijeme te je u zadnjim metrima uspio stisnuti do kraja tako da je završio utrku na fantastičnom 10. mjestu sa vremenom 1:54:18. Bravo Duje !! Kao što sam ranije napisao: samo velika motiviranost i krvav rad donose rezultat.
Numbering: Svaki plivač mora imati broj na lopaticama, ramenima i zapešćima. Pored brojeva imaju i dva čipa za računanje vremena.
Iščekivanje starta: Kod svakog teama iščekivanje je skoro isto. Plivači sami sa svojim mislima, poneki savjet sa strane i čekanje vremena da prođe do starta.
Da bi plivači mogli plivati u moru koriste vazelin ili lanolinsko ulje kojima mažu pazuhe, vrat, ramena i ostale dijelove tijela koji su u doticaju sa plivačkim odijelom. Kako bi imali što bolju plovnost plivači obično koriste broj manje odijelo. Biti u takvom odijelu preko 2 sata je vraški bolno pa postoji velika mogućnost ozljeda ukoliko se ne obavi mazanje vazelinom kako treba. Mala tajna je da plivači mažu i članke na nogama i cijela stopala. Netko bi pitao zašto? To je iz razloga da plivanjem u grupi postoji velika mogućnost potezanja za nogu kako bi se plivač postavio u bolji položaj. Mazanje članka je onemogućavanje povlačenja za nogu.
Draftanje: Plivanjem u draftu smanjuje se otpor za oko 25 %. Obično plivači puste nekoga da vodi i na taj način korigira pravac ostalima. Međutim, u današnjoj utrci madžarski plivač je bio toliko jak i brz da je svoju prednost samo povećavao u odnosu na ostale plivače.
Jedna od bitnih stvari tijekom utrke je i hrana i okrijepa. Za to služe tzv. "feeding ponton", a na kojem su smješteni treneri. U rukama drže štapove koji na kraju imaju posudice u kojima se nalaze plastične čaše za piće ili gelovi. Dužina štafa prema FINA pravilimane može biti preko 3 metra, a obično su štapovi označeni zastavicama ili na neki drugi način kako bi ih plivači u vodi mogli vidjeti. Drugi način okrijepe je da plivači nose gelove sa sobom u plivačkim odijelima. Danas je madžarski plivač plivao na način da uopće nije uzimao okrijepu te je i na taj način u odnosu na ostale plivače dobivao presudne metre.
Uvijek i bilo gdje crveno-bijele kockice.
Dok su neki plivali drugi su imali vremena za fotkanje:
Posvećenost. Ljubav. Ludost. Odricanje. Ove četiri riječe krase ove dvije plivačice. Antonia Buličić i Petra Mijić u svojim prvim utrkama na ovom nivou pokazale su da se mogu boriti sa najboljim plivačicama svojeg uzrasta na svijetu. I ne samo boriti, već u narednim godinama biti strah i trepet ostalima te osvajati medalje.
Sama utrka na 5 km krenula je po oblačnim, hladnom i vjetrovitom vremenu gdje je temepratura jezera bila oko 18 stupnjeva. Naša Petra pokazala je da je plivačica za najviše dosege i prvih 3 km suvereno je vodila grupu. Međutim pred kraj utrke nedostatak iskustva i prevelika želja uzele su svoj danak te je završila na 14. mjestu na svijetu sa vremenom 1:04.13 h sa zaostatkom od 25 sekundi iza prve. Svojom utrkom i pristupom utrci pokazala je da je pravi fajter i da se na nju u narednom periodu može ozbiljno računati.
Za razliku od Petre naša Antonia Buličić krenula je u utrku malo rezerviranije i istu je završila na 17. mjestu sa vremenom 1:05.53 h i to sa 1min5sec zaostatka za prvoplasiranom natjecateljicom. Samo onaj tko ne poznaje sport može reći da ovu nisu neka vremena, ali biti 17. na svijetu je velika stvar. Danas sam od Antonie dobio podatak da se Antonia svaki dan diže u 4.30 sati da bi stigla na trening u 6:00 sati. Jutarnji trening joj traje od 6.00 do 9,30 sati, a poslijepodnevni od 14.45 do 17.30. Dnevno oko 10 i više kilometara. I ono što je posebno za Antoniu - svaki dan na trening u Split dolazi iz Trogira (40 min u jednom smjeru, odnosno cca 2 sata svaki dan ode na putovanje). Ovo je "žrtva" naše Antonie, ali i njezine obitelji, a posebno oca koji je svaki dan dva puta iz Trogira vozi i na bazenu čeka da odradi trening. Antonia, možemo ti samo skinuti kapu do poda i reči: Poštovanje.
Start:
Svaki plivač na oba zapešća ima čip za računanje vremena. Bez čipa nije moguće završiti utrku, odnosno ukoliko plivač izgubi čip mora doći do sudačkog mjesta ili broda i preuzeti rezervni čip. "Mala tajna" je da se narukvica po nekoliko puta zamota sa izolir trakom kako bi se spriječilo pucanje iste.
Zadnje pripreme pred trku i poneki savjet prije starta:
Iako neki smatraju da je bazensko plivanje ono pravo plivanje po meni nije tako. Plivati u grupi od 20 i više plivača traži od plivača prije svega inteligenciju kao i izuzetnu fizičku spremu. Kontrolirati poredak, valove, struje, položaj u grupi, predvidjeti kretanje ostalih, krenuti u finish ili u razmještanje u grupi, a da drugi to ne primijete i brojne druge okolnosti utječu na konačan poredak.
5 km upravo gotovo:
I za kraj: Ovo je službena kapa koju smo imali na trci. Sramotno, ali istinito.
Danas je prvi "radni dan" za naše plivače. Jutro je počelo sa treningom u bazenu, a završava sa treningom na trkalištu. S obzirom da slike govore više od riječi ovaj post neću iskoristiti da nešto posebno pišem već ću postati nekoliko fotografija.
Dolazak na bazen:
Naše plivačice: Petra Mijić i Antonija Buličić:
Anita i Slaven Šitić:
Susret dviju trenerskih legendi: Slaven Šitić i Nikos Gemelos:
Stara poslovica kaže "najteže je biti prorok u svojoj zemlji",a koja se može primijeniti i u odnosu na Slavena. Slavena poznajem preko 10 godina i od tada svake godine redovno se susrećemo na brojnim plivalištima u RH i izvan granica Lijepe Naše. Svaki put svjedočim poštovanju i ugledu koji Slaven ima pred ostalim trenerima. Niti jedan trener nije prošao pred Slavena, a da mu nije pružio ruku i barem u par rečenica stao i sa njime popričao. Međutim, dok je taj ugled u svijetu rezultat predanosti sportu, znanju, karizmi to sve ovo nije prepoznato na adekvatan način u našoj Domovini. Naravno, to govori u "njima" koji nisu nikada prešli granicu i otišli na jednu trku i vidjeli kako se to radi u drugim državama. I dok je to tako Slaven će i dalje imati poštovanje ostalih trenera.
Nikosa Gemelosa upoznao sam negdje 2006. ili 2007. godine na utrkama Svjetskog kupa u Hong Kongu i Singaporeu. Od tada redovno komuniciramo i na natjecanjima razmijenimo koju ideju. Nikos je jedan od najboljih svjetskih trenera i njegovom plivaču Spiros Gianniotisu koji je nedavno navršio 36. godina Rio će biti 4. Olimpijske igre. Kao što je Nikos svjetska trenerska legenda daljinskog plivanja to je i Spiros plivačka legenda koji je u daljinskom plivanju osvojio sve što se osvojiti moglo.
Treće svjetsko juniorsko prvenstvo u daljinskom plivanju održava se od 16. do 18. 7. 2016. godine u Nizozemskoj u mjestu Hoorn, a na kojem prvenstvu nastupa i Hrvatska reprezentacija. Let iz Zagreba do Amsterdama traje 2 sata i isti je protekao u ugodnom časkanju i dogovoru oko budućih stvari koje nam predstoje na navedenom natjecanju. Iako noć prije odlaska na put nismo znali da li su iz našeg saveza organizirali sobe i hotel otišli smo na put u uvjerenju da će sve biti sređeno. Dolaskom u Amsterdam i nakon što smo upalili mobitel stvari su se počele odvijati dobro sa naš tim. Prvo smo smješteni u grad koji je udaljen od Amsterdama 5 km, a od plivačke staze 25 km. Hotel koji smo dobili je kvalitetniji nego što je predvidio organizator, a mi smo doslovno prvi gosti, jer se hotel otvorio dan ranije.
O HOORN-u
Sam grad Hoorn smješten je 35 km sjeverno od Amsterdama te je osnovan 716. godine. Prema popisu stanovništva koje je bilo 2007. godine grad ima oko 69.000 stanovnika. Odmah po osnivanju grad je postao veliko lučko središte te je u njemu rođen nizozemski istraživač Willem Corneliszoon Schouten koji je 1616. godine oplovio južni kraj Južne Amerike te ga je nazvao po svome rodnom gradu Kaap Horn (Rt Horn).
REPREZENTACIJA REPUBLIKE HRVATSKE U DALJINSKOM PLIVANJU
Hrvatska reprezentacija u daljinskom plivanju dolazi na ovo prvenstvo kao jedna od najboljih europskih reprezentaciju i istu čine: Slaven Šitić kao trener reprezentacije, Anita Šitić kao liječnička pratnja i psihološka priprema natjecatelja, Duje Milan, Ivan Šitić i Matija Luka Rafaj kao muški predstavnici te nove snage hrvatskog daljinskog plivanja Petra Mijić i Antonija Buličić te moja malenkost kao vođa puta, a s kojom funkcijom sam izuzetno ponosan te je ovo još jedna velika stvar u mojoj sportskoj karijeri, jer je za mene velika čast biti vođa puta (team leader) hrvatske reprezentacije.
Ovo svjetsko prvenstvo održati će se na jezeru na kojem je smješten sam grad Hoorn i temperatura vode je oko 17 stupnjeva.
Discipline koje će plivači plivati su:
- Duje Milan - 10 km + team event
- Ivan Šitić - 10 km
- Matija Luka Rafaj - team event
- Petra Mijić - 5 km + team event
- Antonija Buličić - 5 km + team event.
Posebnost ovogodišnjem team event natjecanja je plivanje štafete 4 x 1250 m, a ne kao do sada zajedničko plivanje 3 plivača (2 m i 1 ž) pri čemu se uzima rezultat zadnjeg koji iz tima uđe u cilj.
SUSRET SA TRKALIŠTEM
Nakon fantastičnog ručka i kratkog poslijepodnevnog odmora službeni vozač nas je odveo na poslijepodnevni trening na mjesto na kojem će se kroz dan ili dva održati sama utrka. Dolaskom na mjesto susreli smo se sa brojnim natjecateljima koji su obavili trening ili tek odlaze u vodu. Tu sam sreo legendu svjetskog daljinskog plivanja i slobodno mogu reći svojeg prijatelja Petra Stoycheva (10 puta svjetski prvak, najbrže vrijeme preplivanjanja La Manche ...) koji se žurio na proglašenje pobjednika na 25 km te smo izmijenili nekoliko rečenica u srdačnoj i toploj atmosferi, jer Petar između ostalog govori i hrvatski jezik i jedna od njegovih uzrečica je "Boli me kluc."
U razgovoru sa organizatorom dobili smo potvrdu da je voda oko 17 stupnjeva, a što sam i sam iskoristio na način da sam otplivao 1 km.
Sam trening protekao je u dobrom raspoloženju i svi naši plivači su fokusirati na predstojeće utrke te im temeperatura vode nije smetala.
Ispred hotela:
Pred ulazak u vodu:
Tri legende hrvatskog daljinskog plivanja i veliki prijatelji na kopnu, a u vodi ljuti neprijatelji:
Zadnji dan Svjetskog prvenstva ostavljen je za plivanje štafete u potpuno novom formatu utrke. Pliva se 4 kruga po 1250 m s time da u team-u moraju sudjelovati dva muška i dvije ženske natjecateljice. Kojim redoslijedom će plivači plivati nije bitno.
