DIO MOJE EKIPE IZ BK RODA (kumovi moji)
U životu
triatlonaca vikend je rezerviran ili za odmor ili za trku ili za dugačak
trening, a u mojem slučaju ovaj vikend je bio rezerviran za totalnu patnju. U
subotu u jutro imao sam plivački trening (3,6 km za 57 min) i odmah poslije
treninga morao sam odraditi obiteljsku dužnost, a to je berba grožđa u
vinogradu Barbarinih roditelja. Da mi B ne prigovara, posao nosača grožđa
shvatio sam dosta ozbiljno i energično sam držao monopol glavnog nosača.
Naravno, da sam na kraju dana skoro pao u nesvijest od umora, ali što je to
naspram veselja moje supruge taj dan, ali i u trenutku kada joj najavim da me
neće biti skoro cijelu nedjelju.
Tako je bilo ove
nedjelje gdje sam izišao iz kuće oko 9,30 sati u uputio se u Glinu na
tradicionalni maraton koji organizira moj BK «Roda». Duljina maraton je bilo 111 km i vozilo se na
izuzetno tehnički zahtjevnoj stazi koja je imala sve što prava staze treba
imati: ravnice, brdo, lagane uzbrdice.
Prvih sat vremena
prosjek mi je bio 36,6 km/h, ali to mogu zahvaliti što sam vozio prvih 20-ak
kilometara u grupi. Već na prvom brdo nastupilo je «otrežnjenje» kada sam otpao
iz prve grupe i narednih 90-ak km vozio sam doslovno sam samcat. Iako je po
trenerovom planu bila predviđena vožnja puno lakšim tempom i dosta kraća kakav
bi to plan bio da se ponekad ne promijeni, a ja sam htio vidjeti koliko mogu
jako tjerati u ovoj fazi fizičke spreme te sam doista stiskao koliko sam mogao
tako da sam na kraju prosjek cijele vožnje imao 32,6 km/h, tj. cijeli maraton odvezao
sam za 3h i 25min. Ono što me doista veseli je da sam nakon što sam ostao sam
svaki sat neznatno dizao prosjek vožnje, odnosno bez obzira na konfiguraciju
terena uspijevao sam zadržati isti tempo cijelu utrku iako je to vrlo teško
kada voziš sam. Nakon odvežene utrke imao sam još kraći BRICK, tj. trčanje od
25 min i iako je bio plan da polako dižem tempo nisam mogao to učiniti, jer su
me u zadnjoj preponi i loži počeli grčevi hvatati tako da sam držao jedan
konstantan tempo od 5:40/km.
Nakon odrađenog
treninga kratko sam se zadržao na gulašu u Glini i onako umoran, ali veseo zbog
predivno ispunjene nedjelje došao sam svojoj dragoj i zajedno sa njom popio
našu nedjelju zajedničku kavu. Možeš raditi što hoćeš i koliko dugo hoćeš, ali
u nedjelju u 16,30 moraš biti doma na kavi !!
Analizirajući svoju
vožnju imam samo jedan zaključak: moram još puuunooo raditi na biciklu. Dobro
vozim, ali to nije niti približno kakav trebam biti. Dakle, coach sve znaš: ova
zima je predviđena za duga i jaka stiskanja pedala. J
Matko Josipović - mlada nada kluba i ja
Matko Josipović - mlada nada kluba i ja
GARMIN PROFIL VOŽNJE
Nema komentara:
Objavi komentar