Prije nekoliko dana sudjelovao sam po prvi puta u MTB utrci koju je organizirao Bike around klub iz Petrinje u suradnji sa TK Petrinja. MTB utrka pod nazivom «XC Climber» vozila se po Hrastovačkoj Gori i okolnim brdskim putevima u dužini od 53 km. Ovo mi je bilo novo iskustvo i želio sam se okušati i u mtb-u pa sam se prijavio na navedenu utrku sa željom da ju samo završim. Utrka je startala točno u 11 sati sa središnjeg Petrinjskog trga i nakon par km koje smo vozili po asfaltu počela je vožnja po makadamu. Nekih 7-8 km od starta i nakon uzbrdice od 2 km staza je skretala duboko u šumu i tu me počela loviti panika, jer se baš bojim nizbrdica. Na jednoj usjeci koja je strmo padala prepao sam se i stisnuo obje kočnice. Bum. To je bila greška, jer sam preletio preko bicikla i svom težinom i dužinom pao na prsa i pošteno se ogulio. Koliko brzo sam pao toliko brzo sam se digao, jer me adrenalin pucao pa sam nastavio dalje kada sam vidio da je moj bike Cube neoštećen. U tome trenutku pomislio sam da mi ovo ne treba i da mogu odustati, ali kada sam vidio neke bicikliste ispred mene, a neke iza mene nastavio sam dalje. Malo – pomalo smirio sam se, a i staza je postala «malo» pitomija. Moram priznati da mnoge puteve nisam poznavao te da ću se svakako vratiti i ponovno odvesti ovu rutu (naravno, bez onog dijela gdje sam pao).
Doista je ova naša Hrastovačka Gora fantastična, a moram priznati da su dečki stazu za vožnju pripremili vrhunski. Prije svega, izuzetno je tehnički zahtjevna, upravo teška onako kako treba, vrhunski označena i vjerujem da će u narednim godinama ovaj standard organizacije se nastaviti ili samo povećavati. Bilo bi dobro kada bi se nekako oznake postavile trajnije pa da stazu mogu voziti i biciklisti namjernici, jer je doista fantastično da iz samog centra grada nakon 2-3 km počinje predivna divljina stvorena i za ovakav vid sportskog natjecanja i turizma. Cijelu stazu završio sam sa vremenom 2:59 sata i mogu biti i više nego zadovoljan sa vremenom, jer sam nakon pada i nakon početnog stresa uzrokovanog padom kao i činjenice da je to potpuno drugačija vrsta biciklizma skupio snagu i utrku dovezao i u više nego dobrom vremenu. Ova trka mi je pokazala da se mogu nositi u penjanju na brdo sa mnogo lakšim biciklistima, ali što mi to vrijedi kada se sve izgubi na nizbrdici. Ali, još jedan dan je iza mene i još jedno iskustvo koje ću sigurno ponoviti, a ako ne u utrci onda barem u vožnji sa svojim prijateljima.
Još jednom svaka čast organizatoru!
Nema komentara:
Objavi komentar