9.11.18

LUDI VIKEND IZA MENE: MASLINE I ZAGREBAČKI NOĆNI CENER

Pored posla kojim se bavim, pored sporta koji živim postoji još jedna ljubav koju imam. To je maslinarstvo. Prije nekih 10-ak godina dobio sam od pokojne bake prvi komad zemlje gdje smo Barbara i ja posadili prvi naš maslinik od 36 maslina. Prilikom sadnje puno nam je pomogao Barbarin brat Ivan, a koji od prvog dana sudjeluje u branju maslina tako da sam ga ovu godinu i službeno promovirao u svojeg zamjenika. Nakon toga početnog maslinika broj maslina se povećavao pa smo posadili novi maslinik od 70-ak maslina pa nekih 16 tako da sve skupa danas imamo preko 130 stabala. Naši maslinici nalaze se u selu Dubravice, u zaleđu Skradina. Maslina je meni najdraže drvo i izuzetno «pametno» drvo. Ona ne rodi svake godine jednako tako da je proteklih godina berba bila samo druženje obitelji na friškom zraku. Prije dvije godine smo dobili oko 130 litara maslinovog ulja te je prema svim pokazateljima bila najava da će ova godina biti rekordna. 
Kraljica, Karolina i Kristina, a u pozadini Dubravice

Moram priznati da sam bio prije berbe nervozan, jer imamo ograničeno vrijeme branja s obzirom na posao i ostale obveze, ali iako je moja ekipa koju pored Ivana čine i Barbarina sestra Karolina i njezin suprug Feđa već uigrana to smo ove godine u berbu pozvali Barbarinog bratića Borisa Prpića i njegovu suprugu Kristinu da nam pomognu u branju. U dva dana ubrali smo 1 tonu maslina od kojih smo dobili 160 litara ulja te će ova godina biti prva godina u kojoj ćemo dio ulja i prodavati i na taj način podmiriti dio troškova. Iako se posao mora obaviti i nitko se ne buni dok bere to je i prilika da se podružimo i da se u jednom opuštenom ambijentu prisjetimo nekih dogodovština i uz čašu – dvije dalmatinskog crnog vina i zapjevamo. S obzirom da se maslinici nalaze u samom Nacionalnom parku «Krka» zezao sam ekipu da ću im početi naplaćivati ulaznice za branje, jer nema svatko mogućnost brati masline u nacionalnom parku. Nakon cjelodnevnog branja posao sa maslinama nije gotov, jer isti dan masline nosimo u uljaru na preradu tako da ono što poberemo taj dan na kraju dana imamo maslinovo ulje. Sada su slatke brige čekanja da se ulje «smiri» i staloži, a ona počinje degustacija i uživanje do slijedeće berbe.




U Uljari 
Tekuće zlato
Ulje

Naravno da sam ovaj vikend iskoristio i za kupanje u Krki,jer doći u Skradin, a ne okupati se u Krki je smrtni grijeh. :)
Ove godine «potrefilo» se  da smo branje maslina završili 4. 11. i to na Matijin rođendan te nakon par čaša vina uslijedila je i pjesma u daleku Ameriku barem da mu malo uljepšamo studentski život. 
Čim smo završili sa poslom oko branja maslina bilo je vrijeme za još jednu ljubav - trčanje Zagrebačkog noćnog cenera. Sada se vraćam na početak ovog bloga i moja nervoza nije bila u tome da li ćemo stići ubrati ili ne, već da li ću stići na utrku, jer Zagrebački noćni cener je trka koju ne propuštam. Bio sam na svih 7 utrka i jednostavno ne postoji razlog zbog kojeg bi propustio ovu utrku. Trčao sam po svakakvom vremenu, staze su se mijenjale, broj učesnika je rastao, ali moja ljubav prema ovoj utrci je velika i trajna. Pred sam start utrke prilikom zagrijavanja naletim na frenda Franka (to je onaj dobroćudni div iz mojih blogova) i on me pita kako ću ići ove godine. Ja mu kao iz puške opalim «do bola», a on stane me gledati neko vrijeme i kaže mi «sretno», vjerojatno misleći da sam lud. Pored toga što sam bio na svim cenerima još jedna zanimljiva stvar je da sam vjerojatno na svim utrkama bio u prva tri reda. Naime, ja volim startati iz prvog reda i to iz razloga što nakon starta mogu krenuti svojim tempom, jer oni koji su brži ti će me prestići, a oni koji su sporiji neće mi smetati na startu. Tako je i bilo ove godine. 

Pred start utrke
Iako sam bio umoran od dva dana rada, iako sam imao dosta teške biciklističke treninge i nisam se u potpunosti posvetio trčanju odlučio sam «gaziti do bola») pa koliko ide. Nakon starta krenuo sam kao da me je netko ispalio iz puške te sam prvi kilometar trčao tempom 3:40 min. Znao sam da ne mogu tim tempom trčati svih 10 kilometara pa sam utrku podijelio na segmente. Sa svojim divljacima nedavno sam razgovarao o motiviranost na treningu i utrci i moj stav je da «ako ne znaš kako onda samo jako». Utrku podijelim na manje dijelove, i onda te dijelove utrke pokušavam trčati nekim zadanim tempom. Tako je bilo i ove godine, jer sam utrku podijelio na 2x5 km. Prvih pet kilometara imao sam fantastičan prosjek pa sam si rekao da bi bilo lijepo da barem spustim 5 km ispod 20 min. Na žalost to nisam uspio, jer sam prvih 5 km trčao 20.02 min. Iako mi je to vrijeme za sada PB na 5 km tako da sam zadovoljan ipak kao sportaš me ovih 2 sekunde «bole» tako da sada imam novi motiv, a to je spustiti petaka na ispod 20 min. To je realno i vjerujem da će se to i uskoro dogoditi. Nakon prvih 5 km uhvatila me je mala kriza te mi je jedan kilometar tempo pao, a drugi kilometar sam «povratio» vrijeme te sam na satu vidio da bez obzira na sve da će ovo biti i PB na 10 km te je bilo samo pitanje koliko ću rušiti dosadašnji najbolji rezultat. Iako je prema mojem satu staza bila nešto duža od 10 km (za 220 km) to sam utrku završio sa vremenom 41:55 min, a «čistih» 10 km za 41:05 min. Ovo je takva utrka. Luda i brza. Tu dolaze dvije vrste trkača. Oni koje love rezultat i oni koji dolaze trčati za gušt. Ja sam onaj trkač koji trči za gušt loveći rezultat. Da sam dao sve od sebe vidi se i u činjenici da mi je puls bio 180 otkucaja cijelu utrku (max mi je 185) ili kako bi mi trkači rekli «zakucao sam se», ali sam i preživio. I to je ono što je bit. Dati sve od sebe pa kako bude.

Nema komentara:

Objavi komentar