Daj mi suhu stazu. Posjedni me na Bjuti pa ćeš vidjeti što je «shark mode». Za razliku od prošlog tjedna i halfironman utrke, a posebno biciklističkog segmenta, današnja utrka je sasvim nešto drugo. Ove godine u Sisku moj BK «Roda» organizirao je po 4. puta biciklističku utrku «GRANDFONDO SISAK» u dužini od 122 km. Za one koji ne znaju «grandfondo» označava biciklističke utrke preko 100 km. Ove godine bile su organizirane dvije staze i to mala u duljini od 85 km (tzv. pussy) i velika od 122 km. Obje utrke bile su za cestovne bicikle, ali i za MTB pa se na startu skupilo preko 200 biciklista. Start utrke je u centru Siska i «zatvorenom vožnjom» vozilo se do Petrinje, a na izlasku iz Petrinje prema Hrvatskoj Kostajnici (nekih 15 km od Siska) utrka počinje. Iako mi je trener napisao program i plan da vozim lagano u «zoni 1», brate ovo je utrka. «Kak ćeš voziti u takvoj zoni kada te puca adrenalin, a osjećaš se jako.» Naravno da sam stisnuo gas do daske od prvog kilometra pa što bude. Prvih 15 km je u stvari i najteži dio utrke, jer se penjemo na 3 brda pa tko to preživi i kome se noge u tome trenutku ne «zakisele» ima šansu da odveze ostali dio utrke sasvim pristojno. Krenuo sam jako. Krenuo sam prejako na ta brda, ali kako je ovo moj «domaći teren» znao sam da poslije njih ide ravan blago u padu dio staze tako da sam znao da će biti prilike se odmoriti i vratiti puls i noge u normalu. Nakon zadnjeg brda stignuo sam grupu od nekih 6 biciklista i vičem im da krenemo zajedno raditi, odnosno voziti na smjenu. Dok su se oni prestrojili ja sam već odmakao i stiskao sam par km sam, a da bi me oni stigli i krećemo zajedno raditi. Od brda Jošavice do Hrvatske Kostajnice ima nekih 15 km i staza je skroz ravna, ali na tome dijelu gubimo jednu curu i jednog dečka i ostajemo nas 4 sami. Dobro radimo. Smjene se daju, vozimo kontrolirano tako da smo do Kostajnice imali sasvim lijep prosjek.
Na spuštanju u Kostajnicu pretječe nas neka budaletina koja u jednom trenutku bez bilo kakve naznake koči i počinje skretati u lijevo. Stišćem kočnicu na biciklu, Bjuti posrće i samo zbog činjenice da je staza bila suha izbjegavamo zaletanje sa preko 40 km/h u auto. To me je malo dekoncentiralo, ali vrlo brzo se sve vraća u normalu. Na izlazu iz Kostajnice kupimo jednog dečka i sada nas ima 5-6 za zajednički radi do Hrvatske Dubice. To je nekih 15 km, staza je blago valovita sa nekoliko većih hupsera i tu počinju prvi problemi za dvojicu u našoj grupi. Jedan ostaje iza, a mi pametno grabimo prema Dubici. U samom mjestu put nas vodi uz jedno kraće brdo i nakon što smo njega odvalili kreće onaj dosadniji dio staze. Preko 20 km ravnice, asfalt vrlo vrlo loš i tu polako počinjem patiti. Kako se smjene daju po jednu minutu nakon svoga reda odlazim na zadnje mjesto i sada imam dovoljno vremena se odmoriti. Tako je i bilo. Na kraju grupe jedem energetsku pločicu, pijem elektrolite i kao novi jurim dalje. Na tome dijelu gubimo jednog vozača i napadamo dalje nas 4. Vrlo brzo gubimo još jednog i ostajemo nas trojica. Malo-pomalo dolazimo i u Sunju gdje me počinju grčevi loviti u desnoj nozi, ali ponovno jedem, pijem i imam svoju mantru i to sve prolazi, a noge ponovno rade kako treba. Prolazimo Sunju i sada ponovno imamo dva manja brda i nekoliko hupsera gdje smo svi zajedno i kontrolirano držimo dobar tempo. Spuštamo se niz brdo prema Blinjskom Kutu i tu kreće ravnica od nekih 5 km prema Komarevu gdje nas čeka ponovno brdo i nekoliko hupsera. Dajemo smjenu i stvarno super radimo kada se počinjemo penjati prema Komarevu. Tu pucam. Noge više ne rade kako treba i zaostajem nekih 50-ak metara. Pokušavam stiskati, ali svaki put kada stisnem dođe hupser tako da udaljenost ostaje 50 m. Vidim da se dečki ogledaju i čini mi se da malo smanjuju brzinu i daju mi šansu da ih stignem, a što na izlazu iz Komareva i činim. Opet smo nas trojica i sada je red da im se odužim i prvo im vičem «hvala», a onda krećem na prvo mjesto da povučem koliko mogu. Vozimo ponovno jedan iza drugoga, dajemo smjenu i dolazimo u Sisak. Zadnjih 2 km ravnice odvaljujemo i zajedno se penjemo na zadnje brdo. Tu sam na drugoj poziciji, ali kada smo poravnali krećem naprijed. Kod vodotornja skrećemo desno i govorim im da krenu naprijed, jer je sada ponovno nizbrdica i ne želim zadnji km pasti i razbiti se. I oni voze oprezno i u Lađarskoj ponovno poravnavamo. Izlazim na prvo mjesto, ispod Starog mosta zakrećem i prvi sam na mostu. Ne znam, što se dešava na kraju. Možda nisu imali snage, možda su mi pustili, ali ulazim u cilj kao prvi od nas trojice. Grandfondo Sisak – 123 km odvaljeno za 3:34.43 h, prosječna brzina 34.6 km/h, @229 W, NP 261; chip time: 3:09:35 h (@39.56 kmh).
I za one koji su mislili da je biciklistički segment u Kotoru bio moj maksimum, želim reći da shark nikada ne spava. On pliva i vreba dok ne krene u napad. A onda je kasno. Ova utrka je cijela bila u «shark modu». Ja sam zadovoljan i motiviran za dalje. Idući tjedan u Sisku je halfmarathon pa moram odlučiti: krenuti na «nož» ili jednostavno guštati i trčati uživajući u ambijentu svog grada uz 550 natjecatelja koji će samnom startati.
GARMIN PROFIL UTRKE
Nema komentara:
Objavi komentar