 |
| MOJA KACIGA - 14 bijelih kockica - 14 halfironmana - 4 crvene - 4 ironmana |
Nekoliko zadnjih blogova najavljivao sam ovaj. Ovaj u kojem ću iznijeti neke svoje planove za slijedeću godinu i dobro je da ovaj blog nisam napisao prije nekih mjesec dana, jer bi stav sada morao mijenjati.
Dakle,… a ne, prvo jedna istinita priča iz moje plivačke povijesti, a zbog koje sam se zadnjih 2 – 3 mjeseca kolebao u odluci što dalje.
Dakle, prije nekih 15-ak i i više godina u daljinskom plivanju harala su dva plivača: Alen Trobonjača i Stjepan Ptičar. Potpuno različiti po svemu osim u brzini plivanja. U predzadnjoj utrci CRO – CUP-a u Poreču tako su izjednačeno došli u cilj da su se u samom cilju i potukli. Prilikom izlaska iz vode Stjepanov otac Stjepanu je nešto prigovorio, a ovaj čim je čuo prigovor sa čela je strgnuo naočale i bacio ih na najviši bor koji je tamo bio i odbrusio mu: «Dosta mi je plivanja, hoću jebati.»
Zadnja dva – tri mjeseca prije mojeg glavne utrke sezone Ironman-a u Poderdorfu baš sam patio. Bilo mi je teško, tijelo me je boljelo i osjećao sam da gubim energiju i postavljao sami si pitanje što dalje. Da li nastaviti trenirati ili sve skupa smanjiti na neki razuman broj sati tjedno. Iako je postojala fizička bol iskreno psihički sam se umorio ispunjavajući kockice zelenom bojom na Training Peaks-u.
Zadnje tri godine svaki dan, ali baš svaki dan bio mi je isprogramiran što ću raditi, koliko ću trenirati, a tijelo je počelo pokazivati znakove umora.
I onda se dogodio moja 4. ironman utrka. I onih 182 sekunde viška. I nakon utrke relativno brzo sam se oporavio i shvatio da je to ono bez čega ne mogu. Ali i Kraljici sam obećao da je kraj. Četiri godine poslije svake utrke joj obećavam da je ovo kraj, ali idem dalje. Iskorištavao sam njezino razumijevanje do krajnjih granica, ali Ona je šutila i bila uz mene.
Morao sam naći jedno kompromisno rješenje koje bi bilo prihvatljivo za oboje. Kao što sam neke odluke donosio brzopleto odluku da slijedeću sezonu treniram bez plana i programa i bez trenera donio sam nakon nekoliko neprospavanih noći.
Sa svojim trenerom Nemanjom Korać radio sam zadnje 3 godine i doista naša suradnja je bila fantastična. Redovno smo komunicirali, prekrajali plan i program i išli naprijed. Ali sam se umorio pa mi je prekid suradnje teško pao iako me je i on u tome podržao.
U slijedećoj godini imamo kao obitelj velikih događanja, jer se Klara upisuje na fakultet, Matija će diplomirati pa idemo na promociju tako da će nam ovo oduzeti puno vremena i energije (tko nije doživio upis djeteta na fax ne zna što je muka).
Ova sezona još nije i gotova, a moje misli su usmjerene na sezonu 2020. I imam planove i ciljeve koje bi želio ostvariti. Jer triatlon je najbolja i najopasnija droga na koju se lako navući, ali skoro nikako skinuti. U triatlonu sam upoznao vrhunske ljude, sportaše, vidio sam predivne dijelove svijeta, ali triatlon je i vrhunski potrošač energije, tijela i vremena. Posebno vremena.
Slijedeće godine ciljevi su:
1. Ironman ROTH – iako sam uplatio osiguranje od otkaza utrke i utrku mogu odgoditi za 2021. godinu pokušati ću se pripremiti za istu sam bez plana i programa, a cilj je biti brži od ovogodišnje barem za 183 sekunde
2. Halfironman – za sada sigurni su Zadar i Beograd – plan je u budućnosti dostići broj 20
3. Zagrebački noćni cener, Hendrix polumaraton
4. Zurich plivački maraton – 26 km – ako ljeto budemo proveli u RH onda će Kraljica u čamcu uživati u švicarskoj čokoladi i shoppingu nakon plivanja, ali ako ne budem imao dovoljno kilometara otkazati ću utrku i život ide dalje
5. ……. – ovaj motiv je za sada zaključan i nisam ga spreman podijeliti sa Vama, jer to je nešto što sam dugo godina želio pa ako to ostvarim biti će vrhunska sportska priča (plan je biti prvi od Hrvata, tako da sorry)
6. ……. – još jedna tajna, ali polako – sve u svoje vrijeme
Bio je ovo predivan put. Put kojim sam plovio sa guštom i apsolutno ne bih ništa mijenjao. U ovom trenutku završenih 14 halfironmana 3 ironmana i 1 extreme ironman pored brojnih kraćih triatlon utrka moj je rezime triatlonske sportske karijere, ali vrijeme je resetirati se i vratiti na početne postavke i krenuti u novi krug. Puno plivanja, puno bicikla i trčanja vrlo malo (ne da mi se trčati).
A možda hoću samo ……
Nema komentara:
Objavi komentar