Kraj kalendarske godine donosi zbrajanje rezultata. Poslovnih, privatnih, sportskih. Kraj godine za mene je jedno od ljepših sportskih razdoblja, jer u periodu od Badnjaka do Novogodišnje noći testiram samog sebe i to je vrijeme pored obitelji posvećeno i meditaciji. Meditaciji na biciklu. To je vrijeme Rapha #festive500 izazova, a koji se sastoji da se u navedenom periodu vani odveze najmanje 500 km. Dakle, hladnoća, vjetar, zubato sunce, kiša, snijeg sastavni su pratitelji ovog mojeg izazova. Volim ovaj period voziti sam i svaki od ovogodišnjih 512 km proveo sam u samoći. Za vrijeme vožnje imam dovoljno vremena razmisliti o protekloj godini i o onome što me čeka u sljedećoj. Ovo je vrijeme kada uživam na biciklu na poseban način, jer sam od svoje biciklističke ekipe ja vjerojatno jedini na cesti. Vuk Samotnjak. Ovo je vrijeme kada moje misli odlutaju prema mojim prijateljima biciklistima koji nisu sa nama (Škrbo, Profesor), ali oni mi daju snage da vozim i da uživam u ovom predivnom sportu. Da uživam u ovom predivnom načinu života, jer biti MAMIL (Middle age man in Lycra) je za mene ponos, a ne sramota. Ove godine krenuo sam dosta jako i na sam Badnjak odvezao sam 140 km i na taj način postavio solidne temelje za daljnje vožnje. Taj dan bio je izuzetno hladan, jer sam prvu vožnju imao već u 7:15 sati kada je temperatura bila -5. Međutim, to mi nije najhladnije vrijeme, jer sam prošle godine vozio na -9. Drugi dan je bio rutinski, ali treći dan vožnje bio je mentalno dosta iscrpljujući, jer sam vozio preko 100 km, ali na kraju dana onako umoran i promrzao znao sam da više nema te sile koja bi me spriječila da ovaj izazov odvezem do kraja i da ga po treći put uspješno završim. Ostali dani bili su uživancija za voziti te sam izazov završio za 7 umjesto za 8 dana (sedmi dan vozio sam paradnih 15 km, tako da se može reći da je izazov završen za 6 dana).
Svake godine prije samog izazova kupim si i Rapha biciklističku kapu kao podsjetnik na ove dane, ali ju ne stavljam na glavu do završetka izazova. Ljepota ovog izazova je što na kraju svi oni koji su uspješno završili dobiju od Raphe (moj najbolji i jedini biciklistički brand) mali prišivak kao podsjetnik na uspješno okončanje izazova, a moji prišivci se nalaze na mojoj zimskoj jakni kao podsjetnik na ove dane, ali i kao neka vrsta obavijesti drugim biciklistima o mojoj ludosti vožnje po hladnome.
Ove godine ovaj period je bio poseban u našoj obitelji. Ove godine Matija je po prvi puta ostao u Americi tako da ovi Božićni blagdani nisu onakvi kakve smo navikli imati u našoj obitelji. Možda je i to razlog što me Kraljica nije posebno sputavala da vozim i da se na neki način patim na hladnoći, jer kada smo svi zajedno, a imamo ograničeno vrijeme biti jedni sa drugima onda je prava umješnost uhvatiti svaki dan par sati za vožnju, a da obitelj ne pati. Ovogodišnju vožnju zato posvećujem svom sinu da ustraje na putu na kojem se nalazi.
Kao i svake godine vrijeme između Božića i Nove godine posvećeno je tradicionalnom tulumu kod nas kada okupimo obitelj i najintimnije prijatelje te se zajednički u smijehu prisjećamo proteklih dana koji su ostali iza nas.
Novogodišnju noć već nekoliko godina provodimo doma, uz kamin i slušajući glasno TV kako bi buka sa TV-a utišala detonacije petardi. Naš Max se boji petardi pa smo doma i čuvamo dečke. Međutim, razlog zašto smo doma je i u činjenici da se svake godine na sam 1. 1. u 12 sati kupam u Kupi (ispred Pizzeria Gema) i ta tradicija je od 2013. godine kada sam se po prvi puta okupao. Tijekom ovih proteklih godina nailazio sam (baš me briga) na svakakve komentare od onih pozitivnih pa do onih negativnih, ali kada bi se osvrtao na zle i negativne komentare onda u životu ne bih ništa postigao. Ja imam svoj film koji vrtim, imam veliku podršku prije svega Kraljice koja mi to omogućava, imam podršku ostatka obitelji i iskrenih prijatelja i to je to. To je ono što je pokretač mojeg #sharkmode.
Ove godine pozitivno «ludilo» se nastavilo u pravom obujmu tako da nas je ove godine bilo 12 u Kupi. Pored nas Siščana došli su moji dečki iz Brčkog (braća Njegoš i Draško Đurić i Aleksandar Tutić) te je ovogodišnje kupanje imalo i međunarodni karakter. Ove godine imali smo i sponzora Barber shop Ivančica (kojoj se puno zahvaljujemo na ručnicima) tako da ovo postaje doista lijepa tradicija i siguran sam da će slijedeće godine biti još više plivača. Sisak je specifičan, jer u njemu odlično nije uvijek odlično, a loše je uvijek gore pa tko uspije sa bilo čime u Sisku uspjeti će bilo gdje.
Nakon kupanja i puno pozitive i smijeha moje misli okrenute su ka 2020. godini, a za koju sam siguran da će biti na neki način prekretnica u mojoj sportskoj karijeri. Tijelo je reklo dosta, imam želju završiti još jedan Ironman (ove godine biti će to ROTH) i sa jednom od najpoznatijih i najcjenjenijih Ironman utrka završio bih ovu priču. Ostaju mi kraće utrke, ostaju mi Aplski prijevoji za biciklističke vožnje, ostaje mi coffee ride sa ekipom po mome kraju. Ali, godina je duga pa ……
Nema komentara:
Objavi komentar